jednom negdje je živio dječak zvan jovanka đizis.život mu bješe nadasve uzbudljiv.ujutro bi popio šalicu ČAJne paštete što bi izazvalo uobičajenu pojavu prdeca nakon čega bi se 20ak minuta hihotao sam sebi pri čemu bi ga njegov čiča Tihomir gađao zubalom. oko pola pet bi poručao žgance na slamčicu,uplatio 5 kuna u dobrotvornu organizaciju "Prekinite nasilje nad životinjama! I Paško Patak je samo čovjek!".
u neodređeno vrijeme bi otišao u školu gdje bi vrijeme proveo sagledavajući svoj život što ne bi trajalo više od 5 minuta te se vratio doma u tačkama,gurnut niz liticu od svojih prijatelja...njegovu socijalnu prilagođenost još više pokazuje činjenica da mu od sumraka do zore kroz prozore stižu...cigle...
jednog dana ga je čak i pogazio parkirani auto ali to je sasvim druga priča...pouka ove basne jest ta da čak i najveći luzeri mogu uspjeti u životu(a najvjerojatnije i oće) te makar naš jovanka đizis nikad neće prasnut neku trebu on je svejedno veoma uspješan te i dan danas sjedi zdesna ocu te će doći suditi žive i mrtve...
...za one koji slabije kopčaju,ovo je priča o đizisu te ako nekome to smeta može ljepo poljubit moju crnačku guzicu!...peace
da rasta sistr Šljiva koja ne voli babylon system,te u tom nevoljenju se dobro slaže sa rasta manijakom!
rasta maniječe,nije li tako?mudro zboriš,mudri manijače...

oke da razmislim kaj ima novo od prošlog posta osim kaj je gljiva promjenila čarape(jednom!)...
hm ...novo...djeca narasla(jako),već smo počele s imenima,za sad imamo ištvan,milivoj,dražeslav,martina đunior i katarina đunior...prijedlozi su dobrodošli,fali nam samo još 30ak...molim vas,iako znam da imate svi velike želje da im budete kumovi al toga neće bit jer ne želimo našu djecu krstit...down with the babylon system!
bile smo u melinu,ma uobičajeno,šlatale likove,žvakale rizle jer nam je propao određeni deal s rizlama pa nismo znale kaj bi snjima,gađale se razgnjecanom bananom,spenkale skejtere i tak...ludo...
neam baš neki inspirejšn,ono...::rasta sistr Šljiva::...