I will remember

...

Bio je sve što mi se sviđalo… umjetnik, intelektualac, tip s bezbroj misterioznih ideja… Najbolje do svega je to što nitko nije znao što je u njegovoj glavi, u njegovim mislima. Bio je kao križaljka ili slagalica koja stvara ovisnost i želju da je riješimo… željela sam ga nastaviti istraživati, ući u svaki djelić njegova uma… Ponekad bih i uspjela, ponekad ne… Zatvorio bi se u svoju ćeliju i ne bi nikog puštao u blizinu, ali meni to nije smetalo. Bila sam zaljubljena u njegovu osobnost, zaigranost, radost i tugu…
Ali sada više nije isti… Ubio je sve što sam voljela kod njega… Shvaćam da ga sad ne volim zato što to više nije on, ali još uvijek volim onu utvaru koja je sad živa zakopana negdje duboko u njegovom krutom srcu… Dozivam, ali ona ne izlazi, on je ne pušta van… Ponaša se surovo i nepošteno, ne samo prema meni već i prema drugima… Postao je isprazan, nepoznat mom srcu… Počeo mi se gaditi način na koji prezentira novog sebe, svoju novoostvarenu samouvjerenost i neosnovanu aroganciju… Nije fer što mi je ukrao osobu kojoj sam otvoreno predala svoje poglede na život i odveo je daleko od mene… Želim da se vrati…