Anchi, i to je život !

06.06.2008., petak

148. Prosjek 85...

Poznata sam po tome da Boga uvijek stavim u svoj post, onako tek toliko da se zna da Vanzemaljci postoje. Ovaj post će biti moj pogled na dodjelu godina, nama ljudima ili kako trošimo svoj životni vjek. Post bi se mogao zvati i "Cjenjkanje godinama".
Zašto? Čitajte dalje.

Jednog dana, Bog stvori psa i reče mu:
-"Sjedi ti "čupavo dlakavo" stvorenje cijeli dan ispred vrata svoje kućice i laj na prolaznike, susjede, djecu. Čuvaj svoj dom i dom gazda svojih, brani ih životom svojim. Za takav život dat ću ti 30 godina života."
Pas na to odgovori:
-"To je malo previše vremena za lajanje po cjele dane. Možeš li to malo skratiti naaaa, recimooooo 15 godina, a 15 ti vračam nazad da daš nekom drugom?"
Bog pristane...

Sljedečeg dana, stvori Bog majmuna i reče mu:
-"Zabavljaj ljude (koje će tek stvoriti), izvodi majmunske trikove i nasmijavaj ih svojim majmunskim dogodovštinama jer će im život biti težak. Prihvatiš li taj posao dobit češ 20 godina života."
Majmun je vidio da se pas pobunio pa naravno mora i on, pa majmun je, zar ne? I odgovori: "Da izvodim majmunske trikove 20 godina!? To je malo "tu mač" vremena za "biti majmun"?. Vračam ti 10 godina i zahvaljujem"
Bog pristane...

Sljedečeg dana, stvori Bog kravu i reče joj:
-"Ti češ "kravo jedna" svakoga dana ići sa seljakom na polje, pasti na suncu
zelenu travicu ali ne i djeteljinu s četri lista i davati seljaku mljeko kako bi on zaradio nešto novaca od prodaje jer će mu država uzeti zemlju za izgradnju cesta i nikada mu neće platiti. Mora i seljak prehraniti svoju porodicu. Prihvatiš li taj posao dobit češ čak 60 godina života."
Krava reče:
-"Baš si velikodušan po pitanju godina ali i meni je to "tu mač" za tako težak život. Zamisli si sam 60 godina robovanja, spavanja u štalici, biti na suncu na ispaši. Prestrašno. Želim samo 20 godina, a 40 ti vračam uz dužno poštovanje?"
Bog ponovo pristane...

Sljedečeg dana je došao red da Bog napravi i čovjeka i reče mu:
-"Jedi, spavaj, igraj se i uživaj u životu. Za takav život dovoljno ti je 20 godina."
Naravno, čovjek je čovjek i misli: ako su se životinje cjenkale pa moram i ja, pa ja sam ČOVJEK ne?
Čovek mu na to reče:
-"Meni toliko?
-Meni čovjeku svom, stvorenom na svoju sliku i priliku nudiš samo pišljivih, jadnih 20 godina? Pramalo je to godina za takav lagodan život. Ne, ne slažem se s tim. Želim tih meni namjenjenih 20, ali želim i 40 koje ti je vratila glupa krava, 10 majmunovih i 15 koje je vratio odan pas? To je ukupno 85 godina. Želim toliko bez cjenjkanja s tvoje strane".
Bog se malo zamisli (o jadan li sam ja, kakvu sam to životinju čovjeka stvorio?) ali pristane: "Ukoliko baš toliko želis, evo ti."

ZAKLJUČAK:

I zato mi, mi mudri i prepametni ljudi danas ispaštamo.
Svojih prvih 20 godina života jedemo, spavamo, igramo se i uživamo u životu, narednih 40 robujemo sami sebi, djeci, ženi, mužu, državi, poslu, šefu, firmi... sljedečih 10 godina izvodimo majmunske trikove (sa špiglima) da bi uopče mogli preživjeti, a poslednjih 15 godina po čitav "božji" dan sjedimo ispred TVa buljimo u sapunice, vjesti, "najslabiju kariku" i lajemo na državu, pravosuđe (pravoluđe), na mirovinu, na susjede, na cjene, na vručinu, na zimu, na komunalije....
Lajemo, lajemo i lajemo do smrti. blabla