Anchi, i to je život !
03.02.2008., nedjelja
126. Svašta-nešto
Šetam ja po starim putevima blogerskim i otkrijem da neki blogeri ne pišu već duže vrijeme. Neznam razlog ali ako me pročitaju voljela bih znati da li su sretni u svom životu pa mogu bez nas ili su toliko zaposleni da moraju bez nas?
Ima nas koji pišemo i ovih dana sam imala pune "oči" posla čitajući postove. Tema je zaista svakakvih a ja ču se malo prikačiti za svaku. - Kod Samohrane su počeli erotski stihovi na račun "veljače" koja stiže. Koje? Jelene ili veljače.februar? Pročitajte sami. - Pjesnički je raspoložen i Pametni zub. - Kod Skaske se opet bučno. Tema je humanitarna akcija Za trudnice. Malo me preduhitrila jer sam imala namjeru napisati post o humanitarnoj lopovskoj Hrvatskoj. Vrištala sam još davno kada su bile "pužnice" u pitanju. Od novaca koji je prikupljen trebalo je izvršiti operaciju nad 85 djece, skupljeno je za čak 105 pužnica a do danas ih je ugrađeno svega (mislim) 7 ili 8. Svi se sječamo Ankičine zaklade za djecu a ispalo je tako da su dobili svi samo djeca ne. Bila je akcija sakupljanja pomoći za poginule vatrogasce a svaki poziv je bio opterečen sa 22% poreza za budale. Tako je naš velebni HT zaradio na smrti jadnih ljudi. Čemu onda čuđenje kad I.Mudrinić ima mjesečni osobni dohodak od malih i jadnih sitnih 128.000 kunica. E da mi je samo znati što ćovijek radi kad toliko zaradi. Sječam ga se dok je bio ministar Ministarstva pomorstva, prometa i veza...ne neću sad o njemu. Sanja D. isto sakuplja neke novčiće... svi se furaju na solidarnost a Vlast se smijuri, onako potiho "  hi hi hi kako su svi građani glupi! Oni sakupljaju ono kaj bi mi trebali iz proračuna dati hi hi hi hi..."Sve što sakupi narod iz samilosti nemora dati država, pa zato se troši mjesečno po nekoliko stotina kuna na kravate i cipele na koje svi saborski zastupnici imaju pravo, ali tek toliko da znate pravo na obleku imaju i sekretarice i tajnice i to godišnje dva puta za proljetno-ljetnu i jesensko-zimsku garderobu. Da me bolje shvatite; u svim ministarstvima (a rađaju se ko gliste poslje kiše), svoj državnoj upravi, sudovima sve sekretarice, tajnice, ministri, savjetnici imaju pravo na dva puta godišnje kupnju navodne uniforme. Odrede se dučani (naravno preko poznatih) u kojima se treba kupiti garderoba-uniforma ali to se tako ne radi. To izgleda ovako; dobije se račun da je kupljeno to i to a zapravo ...jooj opet ću na*ebati. Obečala sam da baš nebum tak jako lajala.  Vračam se na temu. Humanitarne akcije nisu humanitarne nego lopovske. Prvi je lopov HT koji se NE odriče svog PDVa (Pa Dajte Vaše ili Podvala Državne Vlasti). Sljede manji lopovi koje "pojede" mrak ako progovore. Sada je u tjeku akcija za Petrovu bolnicu. Jebeš državu koju gladni građani grade i financiraju. Ma još i nebi bio problem dati koju kunicu kad to nebi bilo za druge namjere. Ovo je i dalje HDZovska država koja je sve više i više lopovska a ne pravna, o pravu se može jedino u knjigama čitati i to pod slovom P ako HDZ ne naredi drugačije. Pjevam:  " lopov, lopova uvijek osjeti, znaš ti tko sam ja, znam ja tko si ti..." Nedam ni jednu svoju kunu nikome. Osudite me, pljujte na mene ali znam što govorim i što pišem (zna se...ja znam). Neznam ali svi smo nekako malo nabrijani, razočarani a zamislite si samo koliko će još biti humanitarnih pomoći ovih sljedećih HDZovskih 4 godine. Na*ebali smo skroz na skroz. Možda sljede akcije: -"Kupimo kruh penzionerima" (jer im za kruh država duguje a ona nema) -"Pomozimo osnovškolcima oko besplatnog školovanja" (to je biser godine) - "Akcija kerozin" (da bi oni iz vlasti mogli posjetiti svoju djecu koju školuju u drugim državama) - "Kupimo pelene malim Hrvatičima" (pa nemreju biti posrani i popišani jer su mama i tata nezaposleni) - "Kupimo još više kontenjera za smeće" (premalo je kontenjera na broj kontenjer kopača) - "Akcija: GO" (dobrovoljni prilozi za državne službenike i njihov godišnji na Briunima ili Sv. Stefanu-to je ove godine "in") - Akcija: obrišimo Anchin blog" ( opet laje) - Blogerica Maleni moj ima temu na koju mi se isto digo živac. Ne na nju nego na neke komentare. Tema joj je ljubav, odnos muško ženskih poslova u vezi i braku. Joooj kak obožavam kad netko tko nije probao zajednički život popuje i mudruje. Tamo nekoj blogerici se gade i smiješni su joj muškarci koji pomažu ženi... znate kaj, sad ću ja copy-paste da nebi ispalo da izmišljam......... ONA: Moje gledište.... Znam sve okolnosti - život, djeca obaveze.. bla bla bla... Kad jednom žena u muškarcu vidi spremačicu, a ne lovca to je zauvijek - on će padati sve niže, a ona će biti sve nezadovoljnija i tražiti nekog fakera sa strane. Ponekad sam znala pozavidjeti ženama kojima muževi pomažu u kući, a onda sam jednom naletjela na prizor muškarca od svojih 190 cm kako se preklopio preko daske za peglanje i to sa roza pregačom na srčeka i skoro pukla od smijeha.... Ma daaaj .... Nisu mi privlačni muškarci s metlom, krpom za prašinu i peglom u ruci... trpim jedino kuhare - ako su vrhunski i jelo vežu s erotikom ;-)))) (ponoćna 01.02.2008. 12:59) JA: Nije za osudu ni kritiku ni jedna strana. Svatko od nas si učini život onakav kakavga čini sretnim. Kad dođete u moje čarobne godine shvatit ćete da zapravo u iskrenoj i pravoj ljubavi, u iskrenom shvačanju života zapravo nebi trebala postojati podjela posla unutar sretnog doma. Zašto žena mora peglati, kuhati, prati??? Zato što je taj i takav odgoj dobila od svoje mame u nasljeđe? To zapravo nije ispravno. Što nedostaje muškarcu sa rozom pregačom? Dali je možda manje muškarac u očima svoje žene ili bezveznih prolaznika koji ga komentiraju? Taj muškarac poštuje, kažem POŠTUJE svoju ženu jer on najbolje zna koliko ta njegova žena radi i koliko se skrbi oko njega ili djece. Njega možda zato žena vozi na posao, ide kod auto mehaničara... - ha ha ha ha ha ha hajdemo se sada svi smijati svim ženama koje rade muški posao. Hajdemo se smijati ženama pilotima, pekarima, kuharima, vozačicama relija, hajdemo se rugati muškarcima jer pomažu svojoj ženi, curi...Mislim, smatram da u jednoj ljubavi, vezi, braku, konačno u životu samo uskogrudne osobe djele posao na OVO je MUŠKI, a OVO je ŽENSKI posao. Gdje ja spadam i tko mi se smije: ja i kuham, perem, bušim betonski zid, popravim akvu koja procuri, promjenim ulje i ako treba filter na Mondeu, promjenim isbušenu gumu..ali znam i plesti i heklati, znam čak i čitati (za čudo Božje)  A on isto tako opere suđe dok ja recimo perem veš, on usisava stan dok ja stavljam sušiti veš... Podjelom posla imamo više vremena za sebe jer dok ja radim jedno, on radi drugo. Dali sam ja zato manje žensko ili je on manje muško??? PITANJE ZA "PONOČNU" : A zašto žene nose hlače (jel ti je i to smiješno) kad je to muški odjevni predmet? Zašto muškarac nebi smio imati pregaču ( zato da ga ti nevidiš?)? (ANCHI, i to je život 03.02.2008. 02:54) Objavila sam njen i svoj komentar da nebi bilo ono "rekla kazala". Mene zanima kako vi gledate na te Lopovsko humanitarne akcije gdje svatko od nas treba izdvajati za sve ono kaj nam država ionako uzima iz plače? Što je to ženski a što muški posao unutar jednog sretnog doma? Baš se veselim komentarima.  |
