Anchi, i to je život !
10.11.2007., subota
96. Ivica i Anica
Nekako nisam baš inspirirana svakodnevnicom, sve oko mene neki debili se sa plakata smiješe, svi dobro izretuširanih lica i bijelih zuba...
("Nametnutom (poklonjenom) konju ne gledaj u zube" ili "I konje ubijaju , zar ne"? Nemam volje za politiku ali imam volje za teatar. Romeo i Julija na hrvatski  način... Zavjesa se diže, radnja negdje oko Velikog Trgovišča IVICA: (polupijan ispod njenog prozora) Daj Anice silazi, ne pravi se luda! ANICA: (pospana, bezvoljna, raščupana, nikakva) Ako te moj stari čuje ostat češ bez muda. IVICA: Nešto mi se, o prohtjelo baš, ove prekrasne noći da mi je svoju "slatkicu" daš. ANICA: Tvoj mač bih žarko osjetiti htijela, ali večeras ne bih baš smjela. IVICA: Skratit ću za glavu svakog nek se zna, ko te bude imao prije nego ja. ANICA: Ivice, Ivo daj već jednom shvati, samo sam je tebi spremna dati. IVICA: Dobro ali pazi, nemoj da te netko drugi pregazi.. ANICA: Ajde idi sad kući drijemat, joj pogledaj kolko je sati, idem se ja za san spremat! IVICA: Daj se barem toliko odvaži, pa mi je na minut barem malo pokaži! ANICA: (taman krene da skine gačice) Joj bježi eto mog tatice. OTAC ANICE: Dileru jedan opet si došao, kako si samo pored alarma prošao? IVICA: Nemojte gospodine Mato, Anica je moje zlato. ANICA (ocu): Tata vjeruj mi ja ga uopče neznam, nisam ga zvala, došao je sam. IVICA: Mrššš ne laži curo mala! Znam ja sve koje si mobitelom zvala. OTAC ANICE: Odlazi odavde bijedni stvore, ne želim da mi o Anici ružno govore.! IVICA: (dade se u paničan bijeg, brzo kao metak pobježe uz brijeg) ANICA: (prasnu u smijeh) A vidi ti frajera kako bježi, a htio bi kraj mene da leži. OTAC ANICI: Tata će tebi dečka da nađe, bit će ako želiš i nešto mlađe. IVICA: (viče s brijega) Ej stari, dođi na Cvijetni ako smiješ, da vidim jesi spreman da se i tad smiješ. OTAC ANICE: Idi kući mali Ivo, prije nego s tobom operem sve živo. . IVICA OCU: Ako pozovem Hrvoja mog prijatelja znana nećeš izaći iz bolnice mjesec dana. ANICA: Eh dobar ti prijatelj dobro ga znam neki dan je tražio da i njemu dam. IVICA: Opet lažeš, on Pepicu voli, šta ima tebe za sex da moli. OTAC ANICE: (Ode u kuću, malu pivu popiti i gledati tekmu) IVICA: Idem sad kući ko te *ebe, idem da nadjem komed za sebe. ANICA: Nemoj Ivice strpi se do jutra, dat ću ti "slatkicu" svoju sutra. IVICA: Ma daji kome hoćeš sad mi je svejedno, ne želim više da živim ovako bijedno. ANICA: Ma šteta da nestane takav ševac. Ne želiš valjda da umreš kao djevac? (Zadiže majicu pokaza mu grudi, u Ivici poče želja da se budi) IVICA: (sav ushičen) O Anice oko moje crno, ma neka me pogodi puščano zrno. Eto me k tebi, ne mogu više, iako znam crno mi se piše. ANICA: Dođi dođi, ljubljeni moj, da vidim taj kalibar tvoj. IVICA: (Trči, sa sebe odječu skida, dragu svoju ne gubi iz vida. Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda) ANICA: Požuri dok tata utakmicu Dinama gleda! IVICA: Hajde, hajde, brže se skidaj! Ako naiđe tata ti vikni "Kidaj!" ANICA: (Dohvati nekakvu polupraznu bocu, više i ne razmišljajuči o svome ocu) Hajde da popijemo pa šta god da je, čula sam da onda duže traje. IVICA: Ne traži čaše, pit ćemo iz flaše. ANICA: Hajde ja ću prva prinće moj. Uh, *ebo te koliki je tvoj! IVICA: (Uze iz Aničinih ruku flašu) Hajde pit ćemo za ljubav našu. Isprazniše flašu za par minuta, Anica postade kao nešto ozbiljna, ljuta. ANICA: Znaš da moje srce tebe voli, ali mene nešto trbuh boli. IVICA: A joj Anice bludna, nećeš valjda reči da si trudna! ANICA: JA trudna? Kako? Po duhu svetom ili se može zatrednjeti šečući internetom?. IVICA: (Odjednom padne na tlo) U *urac, šta sam ovo popio? ANICA: "Otrov za štakore" evo baš čitam, nisam prije stigla da tatu pitam. IVICA: O Anice, Anice ti nas s*eba. E Ivice *ebaču ludi tako ti i treba. ANICA: Izvini Ivice mislila sam da je vino, baš mi je izgledalo onako oporo i fino. IVICA: (Faca mu je totalno bijesna) Sad će ti "mala" ostat tijesna. ANICA: Ti umireš ne saznavši što prava je ljepota, ne "umoči" ništa za svoga života. IVICA: (dopuza do Anice bliže) Na tebe će vječno da mi se diže. (To izusti i dušicu pusti) ANICA: (nestaje joj iz očiju plamen) Kakva šteta, a tvrd mu je kao kamen. (Zatvara oči posljednji put) Znam, tata će biti na mene ljut. Do čitanja mili moji blogeri  |
Savijeti i pomoć oboljelima od karcinoma