Anchi, i to je život !
27.10.2007., subota
88. Špijuni su među nama
Koliko smo sigurni da nas se ne prisluškuje,
da nam se ne čitaju postovi, ne kontroliraju mailovi...  Vijest sa naslovnice je da je i naš "Ivica Kirin" otvorio blog. Mislim da je to situacija koja nam govori ŠPIJUNI SU MEĐU NAMA. Sada nas se može kontrolirati puno lakše. Iznenadila me brojka komentara na njegovom blogu, naime broj 280 komentara za jedan dan, za par sati. Sve bi to bilo pohvalno ali samo 95 je blogera a ostali su "hrabri"anonimusi. Čega se bojite? Malog Ivice? Ma ionako uskoro neće biti glavni glumac. Nije zadovoljio svojom visinom a i kvocijent inteligencije mu je oko sobne temperature.(tako sam čula) - "...ja samo pišem onako kako čujem i ako su lagali mene i ja lažem vas..." - pjevam ja, pjevam Bravo, bravo eto "Što je dobro zvati se Ivica." (Ernest?) Jedino mi nije jasno zašto su Ivice u vicevima glupi i debilni, što to povezuje ime sa glupošču??? Ima tamo među komentarima nekoliko meni poznatih imena i ne znam što bi moja draga Skaska voljela pričati s njim.??? Možda o činjenici kako njeni peseki imaju jako dobru stolicu na Kirinovu sliku u novinama? Voljela bih mu vidjeti facu da to zna ili da pročita (sve je moguće). Do nedavno sam pjevala Sanaderu pjesmicu: DJECO IVICA SE ZOVEM, KOG NACRTAM BUDE ŽIV  u prijevodu bi to bilo ovako DJECO IVICA SE ZOVEM, KOG NACRTAM IDE U HDZ... a sada pjevam Kirinu DJECO IVICA SE ZOVEM, KOG PRECRTAM NIJE ŽIV ovdje prijevod nije potreban. Ima jedna priča koju sam sasvim malo prilagodila našem podneblju, priču o tome kako nas se NE ŠPIJUNIRA. Stari Zagorec živi već više od 40 godina u Dalmaciji. Zemlja tvrda, puna kamenja Rado bi starac zasadio krumpir u svom vrtu, no star je i nema više snage za takav posao. Ima sina koji studira u Zagrebu (a gdje bi drugdje). Pisma se ne pišu već odavno, moderno je pisati mail pa je stari Zagorec odlučio napisati sinu nešto. Tako da mu je odlučio poslati e-mail. "Dragi sine Pero, jako sam star i žalostan što ne mogu zasaditi krumpir u svom vrtu. Naime zemlja je tvrda i ima puno kamenja. Siguran sam, da si ovdje, sigurno bi mi pomogao i prokopao vrt zajedno samnom. Čuvam tvoje stvari a ti čuvaj sebe. Puno te voli tvoj tata" Ubrzo je starac dobio e-mail sljedećeg sadržaja: "Dragi tata, nemoj slučajno kopati po vrtu, nemoj nikome ni platiti da ti to učini jer sam tamo zakopao "ono". To treba da me sačeka za "nedaj Bože..." Puno te voli, tvoj sin Pero" Nije prošlo ni sat vremena, a u vrt se sjatila hrvatska  vojska, specijalci iz Lučkog, policija pod rotirkama, poslao Kirin svoju svitu ko na smotru folklora. Stari Zagorec gleda i ne vjeruje svojim već pomalo slabovidnim očima, kakvo sve naoružanje i opremu Hrvatska ima. Prekopali su cijeli vrt, povadili svo kamenje, svaki milimetar zemlje su usitnili, no nisu ništa našli.  Istog dana naveće dobije starac još jedan mail od sina: "Dragi tata, sigurno je tvoj vrt već temeljito prekopan, kamenje povađeno a zemlja usitnjena tako da sada možeš zasaditi krumpir. Nažalost, odavde sam jedino ovako mogao pomoći, više od toga nisam mogao učitini jer ovih dana imam ispit iz predmeta koji govori o "službi prisluškivanja i pračenja". Ako ti još nešto zatreba ti samo piši jer iako sam daleko vidiš kako ima dobrih ljudi da ti pomognu. Vidiš tata da je i ministar ljubazan čovijek. Voli te tvoj sin Pero. Toliko o tome kako možemo biti sigurni u svoje pisanje. Pozdrav od Anchi  Tko se boji vuka još, vuka još, tri za groš vuka se ne bojim ja trala la la la |
Savijeti i pomoć oboljelima od karcinoma