Za moje prijatelje iz HBK.... - Susretit će se u sredini

utorak , 08.01.2019.

HBK forum










Click here: Za moje prijatelje iz HBK....






Ne silim nikoga na nista.. Ali mogu ti reci da te ljudski zakoni i ljudsko odobravanje nece spasiti. Da, naravno: takvim iskazima opravdavam i branim svoj stav da zena treba imati pravo na pobacaj.



Za moje prijatelje iz HBK....

Stoga svake godine na svetkovinu Okajanja djeca Izraelova mole od Boga oprostenje za svoje prijestupe Zakona. Poticaj Dok smo na zemlji, imamo priliku izbora. Greska u procjeni u koju je moguce upasti u dobroj vjeri, ne mijenja narav tog ubilackog cina, koji uvijek treba osuditi i otkloniti. Ivan Krstitelj Postano: sub 31 svi 2008, 18:36 Naslov : Ima li neko NOTE, ne akorde,nego NOTE pjesme O PREČISTO SRCE MARIJINO.



Za moje prijatelje iz HBK....

HBK forum - Sada se tu moze diskutirati o tome da li je istina da je pobacaj ubojstvo cinjenica ili pak da li je istina da svako ubojstvo treba biti zabranjeno trebanje. Njihovo poletno razdoblje neposredno nakon pada Racana pa sve do nedavno polako i sve vise zalazi.



Za moje prijatelje iz HBK....

Posavina - ni prodana, ni predana... Bosanska Posavina, uz Vukovar, druga je najkontroverznija točka Domovinskog rata jer - priče oko dogovora, prodaje, izdaje, namještanja, izraženije su nego na bilo kojem drugom mjestu. Kao izravni sudionik obrane Posavine, i sam, danas, imam pomiješane osjećaje i pitanja na koja nemam odgovor. Sa zanimanjem sam pratio izlaganje povjesničara Maria Tomasa i ostalih sudionika tribine HSP AS - ipak, odlučio sam ne pisati vijest o tribini, nego kroz kolumnu iznijeti vlastita razmišljanja i stavove. Zapravo, ostaje otvoreno pitanje može li se analizom samo vojnih aspekata doći do istine ili će se uvijek tražiti neka skrivena istina o Posavini u kojoj smo izgubili dvije tisuće Hrvata, pet tisuća ih je ranjeno, a svi preživjeli morali su u progonstvo u Hrvatsku i širom svijeta. Ostaje otvoreno pitanje može li se analizom samo vojnih aspekata doći do istine, ili će se uvijek tražiti neka skrivena istina o Posavini Mario Tomas o padu Posavine Iz Tomasova predavanja, ali i izlaganja ostalih sudionika, moglo bi se donijeti nekoliko glavnih zaključaka: Prvo, kad govorimo o Bosanskoj Posavini prije izbijanja ratnih sukoba, ne možemo isključivo govoriti samo o hrvatskoj Posavini jer, prema popisu stanovništva iz 1991. Drugo, i to je općepoznato, na području Bosanske Posavine, u trenutku srpskog protuudara, sučelile su se dvije nerazmjerne snage u kojima je omjer bio jedan naprema deset u ljudstvu na štetu HVO i HV. Slično je bilo i s omjerom raspoložive ratne tehnike, oružje, ubojnih sredstva. Nedostatna opskrba, osobito od sredine lipnja pa, sve izraženije, do samog pada Bosanskog Broda, važan je negativan čimbenik koji je utjecao i na borbeni moral, ali i na mogućnost borbenog djelovanja. Treće, Hrvatske snage nisu djelovale formacijski, već preko, u cjelinu neuvezanih, dragovoljački taktičkih i borbenih grupa. Četvrto, na stanje bojišnice, unatoč, ukupno gledano, herojskom otporu, negativan utjecaj imao je važan čimbenik - nedovoljna organiziranost i loša stega pojedinaca i manjih ili većih skupina u brigadama HVO-a, ali, još i više, u brigadama Hrvatske vojske, osobito onima koje su u zonu odgovornosti Operativne grupe Istočna Posavina došle s šireg područja Hrvatske. Peto, Hrvatska i Slavonski Brod za obranu Bosanske Posavine, dali su što su u tom trenutku, obzirom na dužinu dodirne crte s neprijateljem i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, realno mogli dati pukovnik Josip Kecerin. Sporazum Boban Karadžić nikada nije zaživio jer su, svega par dana nakon potpisivanja, nastavljene borbe na svim bojišnicama i Posavine i Srednje Bosne i u dolini Neretve od Mostara do Stoca. Ovaj sporazum jedan je od niza mirovnih sporazuma u povijesti ratovanja, a trebao je voditi razgraničenju Hrvata i Srba u BiH, kako bi prestali razlozi za oružane sukobe Hrvata i Srba na cijelom teritoriju BiH. Sporazum nikada nije zaživio jer su svega par dana nakon potpisivanja nastavljene borbe na svim bojišnicama i Posavine i Srednje Bosne i u dolini Neretve od Mostara do Stoca. Sedmo, nitko ne može osporiti herojstvo pripadnika 101. Nitko ne može umanjiti žrtvu osamnaest poginulih pripadnika 105. Tuđman se nije dao navući na jednu bitku I nakon ove tribine ostajem kod svoje ranije osobne procjene, a ona je samo slaganje s mnogima koji tako misle, da se Posavina tehnički mogla braniti još par tjedana, možda i mjeseci pa čak i cijelu godinu. Možda jest, ali Hrvatska vojska bi tu iskrvarila toliko da bi se teško ikada oporavila i teško da bi se za to itko mogao opravdati. Tuđman, zapravo, ni u ovom slučaju, ni kasnije Krajem 1992. Da se bilo ustrajalo na obrani, da su se borbe nastavile, nesumnjivo bi dovele do prosvjeda po Hrvatskoj, osobito kad bi se vraćalo stotine pa i tisuće mrtvih tijela... Branitelji i dezerteri Priče o dezerterstvu Posavljaka utemeljene su koliko i priče o dezerterstvu Hrvata u ratom zahvaćenim područjima Hrvatske i drugih dijelova Bosne i Hercegovine. Ni više ni manje. Naši furešti idu navigat, a vi iz Slavonije idete ratovat! Državotvornim snagama u Hrvatskoj sučeljavaju se navodni stavovi Komisije Vijeća narodne obrane koja je formirana radi utvrđivanja činjenica o padu Bosanske Posavine. Naime, neki mediji su tvrdili, drugi prenosili, kako je Komisija, nakon obavljenih razgovora sa zapovjednicima i lokalnim političkim čelnicima, u svojem petnaestak stranica dugom izvješću, uz koje je priloženo stotinjak dokumenata, ustanovila da je za pad Posavine u velikoj mjeri zaslužna paralelna politička i vojna linija kojom su rukovodili ministar obrane GojkoŠušak i njegovi ljudi na terenu u Bosanskoj Posavini. Prema istima u izvješću, navodno,stoji kako sustavi zapovijedanja po crti Zapovjedništvo Slavonskog bojišta, Zapovjedništvo OG Istočna Posavina, Zapovjedništva Taktičkih i borbenih skupina, u praksi nisu funkcionirali zbog međusobnog miješanja i raznih veza prema Ministarstvu obrane i izvan njih. Kompenzacija za pretrpljeno i izgubljeno Razumljiva je situacija Posavljaka, Brođana i svih drugih koji su u Bosanskoj Posavini izgubili svoje najbliže i sve što su imali, te jasno je kako na njihov razum utječu i emocije, pa su mnogima i ovakve interpretacije, zapravo, određena kompenzacija za pretrpljeno i izgubljeno pa ih, zbog toga, smatraju logičnim i istini bliskim. Vjerojatno, u nekom budućem vremenu, kad ne bude živih sudionika ovoga rata, i osobnih ocjena, politički motiviranih javnih stavova - povjesničari će imati bolju šansu potpuno objektivno sagledati sve što se događalo tijekom Domovinskog rata - pa i u Bosanskoj Posavini. Stvarni krivci Najpoštenijim, čini mi se, reći: Za pad Bosanske Posavine odgovornost snosimo svi. I Posavljaci,savladani defetizmom i multipliciranim pričama o izdaji. Krivo je i, tada nažalost, uvriježeno ponašanje većeg broja hrvatskih boraca, viđeno ne samo u Posavini, kako se borbeni moral topi nakon što u neprijateljske ruke padne njihovo mjesto. Kriv je i Tuđman, koji nije javno obznanio vojne i političke ciljeve u Posavini i učinio inkriminirajućim svako odbijanje zapovijedi kao i njegovo taktiziranje u kojem je, možda i previše, vodio računa o drugim stvarima, umjesto o borbi do kraja. Kriv je i general Petar Stipetić, i ostali zapovjednici koji, očito, nisu bili dorasli vođenju borbi protiv protivnika u situaciji kad su javnost i narod počeli očekivati i neke veće uspjehe, a ne samo dulje vrijeme obrane. Krivi smo svi mi, pogotovo svi oni koji su naglas širili priče o tome kako Hrvatska vojska nema što tražiti u Posavini jer to je tamo neka Bosna, druga država, i slične neodgovorne i licemjerne priče kojima su, zapravo, pokrivali svoje neznanje i svoj vlastiti strah. Motivi i pozicije teško da će se promijeniti pa, prema tome, i već zacementirana međusobno suprotstvaljena mišljenja i stavovi o mučnom pitanju pada Bosanske Posavine. Vjerojatno, u nekom budućem vremenu, kad ne bude živih sudionika ovoga rata, i osobnih ocjena, politički motiviranih javnih stavova - povijesničari će imati bolju šansu potpuno objektivno sagledati sve što se događalo tijekom Domovinskog rata pa će i Bosanska Posavina doći do potpunije i objektivnije slike onoga što se njoj dogodilo i zašto joj je, danas, ovakva sudbina. Posebni, službeni dio, sadržavao bi sve podatke a bio bi dostupan samo ovlaštenicima u pojedinim državnim institucijama. Sudionici ne bi imali nikakva prava osim što bi im se dodijelila određena povelja. Udruge nemaju bitnijih zamjerki Vjerodostojni izvori kazuju kako i gotovo sve druge udruge proistekle iz Domovinskog rata, uz izuzetak Udruge specijalne policije, nemaju značajnijih primjedbi na objavljivanje Registra u obliku kako je to Matićevo ministarstvo zamislilo, kao ni na ostale izmjene Zakona o pravima hrvatskih branitelja koje je Matićnajavio. Ističem - iako se do rješenja o braniteljskim i stradalničkim pravima odlučuje dvostupanjski a u drugom stupnju za Rješenje o statusu HRVI propisana je i revizija prvostupanjske ocjene, te u donošenju rješenja o mirovini tijelo koje najizravnije utječe na ocjenu uzroka gubitka radne sposobnosti je Državno povjerenstvo za reviziju ocjena invalidnosti - ipak, ponovo će se obaviti revizija svih rješenja izdanih u posljednje četiri godine, a posebna pozornost posvetit će se onima koji su dobili povećanje već postojećeg invaliditeta na temelju oboljenja. Nekoliko glavnih promjena Nacrtom prijedloga izmjena Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji predviđeno je još nekoliko bitnih promjena a, zbog njegove iznimne društvene važnosti, očekivati je kako će, prije nego li kao gotovi Prijedlog dođe na klupe saborskim zastupnicima, ipak biti omogućena šira javna rasprava. Nacrtom je predviđeno još nekoliko bitnih promjena a, zbog njegove iznimne društvene važnosti, očekivati je kako će, prije nego li, kao gotovi prijedlog, dođe na klupe saborskim zastupnicima, ipak biti omogućena šira javna rasprava. O čemu se radi? Moguće nedoumice U praksi, najjednostavnijim jezikom, to bi značilo dvije stvari: - Derogiranje načela pravne sigurnosti jer, po ZUPu konačno, pravomoćno i izvršno rješenje, nakon pet godina od njegova donošenja, ne može se ukidati ili mijenjati bez pristanka onoga na koga se rješenje odnosi. Ako se misli na revizije unutar tih pet godina, pa i one koje su već u ovom tekstu navedene, Zakon o braniteljima,u tom smislu, nije potrebno mijenjati, jer pravo Države na reviziju po pravu nadzora propisano je ZUPom i, bez, zapreka, može se primijeniti u slučaju sumnje u zakonitost donošenja bilo kojeg drugog, pa tako i rješenja koje se odnosi na statuse i prava hrvatskih branitelja. Je li moglo i može li se jednostavnije i bez pravnih dilema? Vjerojatno u željišto kraće razdoblje baviti se ovim pitanjem, a to se može jedino ako se izbjegnu revizije i moguće, s njima povezane, istrage, Matić ne želi koristiti drugu, jednostavniju mogućnost koja bi, sigurno, imala i manje pravnih dvojbi. Naime, mogao je protuzakonito stjecanje i ostvarivanje materijalnih i financijskih prava na osnovu rata jednostavno zakonski proglasiti ratnim profiterstvom. U tom slučaju ne bi bilo zastare i sve bi se moglo procesuirati. Legalitet i legitimitet donošenja zakona parlamentarnom većinom nitko normalan u društvu liberalne demokracije neće sporiti. To ne čine ni biskup Vlado Košić ni kardinal Josip Bozanić. Isto tako, zakone i sustav vrijednosti svoditi na zajednički nazivnik može samo onaj tko ne zna, ili zanemaruje, povijesna iskustava. Kad zakonodavac normira sustav vrijednosti Dvadeset i osmog veljače 1933. Sustav vrijednosti podrazumijeva usuglašen odnos osobnog morala s općim a oboje s legalnim. Legalno, temeljem legitimiteta koji ima, mora poštivati opći moral. Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća iz 1991. Moral je jedno, zakoni drugo Moral i nemoral su jedno, a zakon, legalitet i legitimitet drugo. Sustav vrijednosti podrazumijeva usuglašen odnos osobnog morala s općim, a oboje s legalnim. Legalno, temeljem legitimiteta koji ima, mora poštivati opći moral. Stoga i kardinal Bozanić i biskup Vlado Košić isključivo govore o moralu, a on je izvan i iznad zakona i svatko, ponaosob, sukladno svojoj savjesti, jest, ili nije moralan. Naravno, po principu sličnosti, na različite načine javno deklariranih osobnih moralnih poimanja, postoji nešto što se može nazvati društvenim ili općim moralom dobrim običajima. Etika izrasta i upravo treba izrastati iz općeg morala, no istovremeno, na neki način, treba biti i avangardna pa nuditi rješenja nuditi, ne vršiti prisilu nad općim moralom koja su u skladu s dosezima suvremene humanističke misli. Crkva upravo poziva, pa čak i ultimativno aut , na formiranje moralnog poimanja usklađenog na Evanđelju. Suvremena humanistička misao je kompleksna i nudi različita, često crkvenim stavovima i oprečna rješenja. No, Crkva nije samo kler. I ja sam Crkva i svi koji smo njeni članovi. Zakonodavac, uz sav svoj legitimitet i legalitet donošenja odluka, u nuđenju rješenja, treba misliti i na nas koji smo većina uključujući i druge kršćanske denominacije pa i Islam. Zakoni RH nisu iznad crkvenih. A tko ste vi? Svjetovni zakon nema primat nad crkvenim, niti crkveni nad svjetovnim. Naime, svaki od njih regulira drugo područje, a Crkva i država su odvojene i tako treba ostati. No, ovdje se ne radi o zakonima Codex iuris canonici - crkveni, i Ustav te drugi zakoni RH. Crkveni zakon regulira odnose unutar Crkve, i samo posredno dotiče, ali ne regulira, moralna pitanja kao takva. Ona su utemeljena na Evanđelju, a uobličena u crkvenu doktrinu iz koje su formulirane pojedine vjerske dogme. A tko ste vi? Dobar primjer imamo u Judi 9. Kada crkveni oci Vladu nazivaju sotonskom, nije to poziv na njeno rušenje, već poziv na promjenu njezinih stavova i ponašanja, kako bi mogla vjerodostojno zastupati interese onih koje predstavlja. Ni Krist, nakon poklika Apage nije odbacio Petra, već naprotiv, tako mu je zorno pokazao da je Petar u raskoraku sa svojim poslanjem. Poslanje hrvatske Vlade u 21. Ali - na razini sasvim drugoj od prizemnog grabeža. Jednako je neprihvatljivo, uz slavljenje Svetog Kvirina, slaviti Sisački partizanski odred. Štoviše, da nije suludo, bilo bi smiješno. Kada, i ako ikada, preživjeli borci, partizani, jasno osude četništvo u Srbu, zločine od Bleiburga do zadnje znane i neznane jame u kojoj su, nakon Križnog puta, samo zato što su u glavama stratega boljševičke revolucije, bez obzira što se dobrim dijelom radilo o starcima, ženama, djeci i općenito civilima, predstavljali opasnost po nju samu, bez suda skončali mnogi ne licitiram brojkama — tek tadaću i ja partizane prestati generalno nazivati zločincima. Tko će učiniti da se napišu govori moji i zabilježi u knjige gvozdenom pisaljkom, i na ploču od olova ili dlijetom urežu u kremenu…?! Čitamo li još pismo ovdje izdanih, ojađenih, nestalih? Moja lijepa, među zemljama najljepša. Kroz vjekove ubijana, u vjekovima neubijena. Pišem, vjeran vjernoj: nikad te zaboraviti neću! Zbog tebe su mnogi na obraz mi pljuvali, al ja se ponosim s tobom, o moja časna i ponosna, zemljo moja plemenita. Neka te čitav svijet niječe, je te nikad zanijekati neću… Mi umiremo sa slikom tvojom na srcu. S imenom tvojim na usnama, s vjerom i pokojem u duši da ćeš živjeti vječno, naša besmrtna Hrvatska! Bleiburg — grad olova, zajedničko je ime za stotine tisuća izdanih, predanih, poniženih razmijenjenih, na najgrozniji način mučenih i pobijenih muškaraca, žena i djece svih uzrasta i životnih sudbina, svjetonazora i narodnosti, a najviše Hrvata. Gledam te u silnome plamenu do neba. U tisuću požara, na tisuće križeva, na tisuće vješala. Mi dolazimo ovdje ne da bi ikome sudili, prezreli i obezvrijedili bilo koje žrtve, logore ili jame, prekrivali, pravdali bilo koje zločine. Ovdje smo, jer se prava istina o vama i zločinu nad vama nije smjela ni znati ni otkrivati, ni prenositi ni govoriti. Još manje o naredbodavcima i izvršiteljima zločina. Komisije su podsjetile da je i Hrvatski sabor 2006. I poteče more nevine krvi do danas ne osušene, neoprane. Dok su mnogi narodi nakon završetka II. Ušao je u beskrajni ocean stradanja. Nevinost ili krivnju pojedinaca i čitavih skupina proglašavali su politički komesari, sekretari, često puta kriminalni tipovi, šverceri, dezerteri, ucijenjeni špijuni i Jude. Bez dokaza, suda i obrane. Katolička Crkva je pripremala i odgajala sve što je ustaško i nezdravo u narodu. Rezultat je bio strašan: 1800 do sada otkrivenih grobišta u bivšoj Jugoslaviji. Kočevski rog, Tezno, Macelj, Jazovka… Masovna grobišta. Mnoga od njih uništena, preorana, pretvorena u gradilišta ili smetlišta, do danas neotkrivena. Bez imena i spomena! I nitko za to do danas nije kriv, ni odgovoran. Kao da se radi o bajkama nekim ili dječjim igračkama! Znamo da je strijeljano 385 svećenika, od toga su 355 ubili partizani. Na tisuće svećenika, redovnika i redovnica stjerano je u zatvore i logore, među njima i blaženi nadbiskup Stepinac. Prema ozbiljnim procjenama, broj žrtava komunizma u svijetu penje se na 100 milijuna ljudi, a komunistički režimi u Europi tijekom prvih deset godina nakon rata pobili su oko milijun ljudi. Ali, još uvijek traje zavjera šutnje, falsificiranje istine i opasno neznanje, gotovo kod svih uzrasta, navlastito kod mlađih naraštaja. Eto, i zato smo ovdje danas. Bog sigurno zna njihova imena i grobove i pravu istinu o njima i svima nama. Zato se Bogu danas za sve njih i za sve nas, molimo, za pokoj njihovih duša Misu slavimo i u Bogu im iskazujemo ovo sjećanje i počast, molitvu i zahvalnost. Da, ne samo da nije napisana, nego je u mnogima cjelovita istina falsificirana. Ali, i sve drugo, i školske knjižnice i svjetske biblioteke. Htjeli bi danas i u Haagu. Druga strana istine se nije smjela ni spominjati, nego samo napadati i izrugivati. Ništa nije smjelo stajati na putu te jedine partijske socijalističke istine. Komunizam je svuda po svijetu uspostavljao ropstvo nove vrste, sustavno trovao duh, dušu i srce, i hrvatskoga naroda, neograničenim količinama prezira i mržnje na sve vrijednosti bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja. Nitko nije tako prisiljavao ljude ubijati istinu o sebi i drugima, izdavati i gaziti svoju savjest i uvjerenja, lažno svjedočiti protiv najbližih, gaziti svoje dostojanstvo do ludila i gađenja samima sebi. Sada nam se agresivno, gotovo kao temeljna teza, podmeće i nameću tvrdnje da su sva zla hrvatskoga naroda započela tek 1990. A velika većina hrvatskog naroda vjeruje da je ova Hrvatska država plod tisućljetne čežnje, ljubavi do mučeništva i nadasve molitava hrvatskog naroda za Božjim darom slobode u slobodnoj državi. Da je ona djelo hrvatskih branitelja, junaka, pobjednika. Ona nije produkt bilo kakvih ideologija, ponajmanje totalitarnih ni fašističkih, ni komunističkih. Smije li itko zanijekati Hrvatskom narodu da je imao pravo na svoju samostalnu državu kao i drugi narodi u Europi i svijetu. Da je to pravo imao i 39. Ne po mjeri i diktatu nikakvih Unija ni moćnika, njihovih interesa i kapitala, nego po mjeri Božjoj i ljudskoj. Zabrinjavaju nas pojave negacionizma, nijekanje komunističkih i inih zločina nad Hrvatima i u drugom svjetskom ratu i u poraću što je i bio uzrok da se mnogi zločini ponove i u Domovinskom ratu. Upravo su komunisti progonili i likvidirali mnoge uvjerene anti-naciste i anti-komuniste. Mnoga svjedočanstva izričito kazuju da se radilo o provođenju stava i odluka političkog vrha KPJ, političkih komesara, partijskih sekretara i partizanskih zapovjednika na čelu s Titom. Još nam mučnije danas pada sve vidljivija i glasnija činjenica da se zločini i zločinački komunistički sustav opet javno brani i opravdava. Da se pojavljuju apologije i apologeti zločina, unatoč istini da su to bili zločini političke mržnje i slijepe osvete. Treba priznati istinu da se ovdje dogodio zločin i onih koji su naredili povlačenje stotina tisuća hrvatskih vojnika i civila, prepuštajući obezglavljenu vojsku i izbjeglice njihovoj predvidljivoj sudbini. Ovdje smo danas i zbog nesretne i zabrinjavajuće odluke Hrvatskog sabora da više ne bude pokrovitelj ovoga spomena. Jer, kažu da se ovdje nisu dogodile žrtve, nego tek neke vojske. Kao da ovdje nije počeo, ili se nastavio, i to na najstravičniji način, jedan sustavan proces zatiranja i smrti, koji je trajao skoro 45 godina! I danas neki ponavljaju, draga braćo i sestre mučenici, da su vaše smrti zaslužene kazne, da su opravdane, razumljive. One koji su vas hladnokrvno mučili i ubijali nazivaju herojima, a njihova djela herojska, da oni zavrjeđuju odlikovanja i spomenike. Da ste bili na krivoj strani! Držimo da sve to nije poruka mira nego nemira. Nije poruka pomirenja nego novih suprotstavljenosti i svađa. Ni poruka nove pravednosti nego novih nepravda. Nije lijek nego otrov. Nije poruka Istine nego povratak laži. Nije poruka života nego smrti. Ne znamo kome je u interesu da se opet toliko otrova izlijeva u našu Hrvatsku? Da se opet, za domaću ili vanjsku upotrebu šalju falsificirane slike o buđenju ekstremizma, guja. Opet nova zaduženja, rasprodaje, stečajevi, nezaposlenost, bujanje cijena i troškova života. Takva pitanja muče tihu hrvatsku većinu! Mi danas ne želimo Bleiburg kao zastavu mržnje prema bilo kome… Skidamo te zastave mržnje i razdora. Molimo Boga da ih svi možemo skinuti! Barjak pod kojim su uz podršku većine hrvatskog naroda, darom Božjim, ostvarili tisućljetni san: slobodnu hrvatsku državu. Mi ovdje iskreno žalimo sve žrtve, sve ljude koji su đavolskom mržnjom i lažima pretvoreni u bezimeno smeće, koje je trebalo ukloniti. Tom skupu naši tzv. Mi smo ovdje dolazili i dolazimo ne kao sumnjivi tipovi, niti kao provokatori nego kao iskreni tragači za istinom. Ne dolazimo kao zarobljenici povijesti i prošlosti, nego kao zaljubljenici neiskrivljene povijesti našega naroda. Mi se na ovoj svetoj misi susrećemo sa našim Uskrslim Isusom Kristom, Učiteljem, Bogom i jedincatim Spasiteljem ljudskoga roda i povijesti. Tko je god od Istine, sluša moj glas. Prezreo je i osudio Isusa na smrt. Zašto toliki paničan strah i bijeg pred Istinom, pitamo i sebe i sve zainteresirane ljude? Iz istine raste ljubav i sloboda, iz laži mržnja i ropstvo. Sve je više izvjesno da nijekanje istine i strah pred istinom, danas poprima oblike novog totalitarizma, kojim se udara u same temelje društva i morala, na dostojanstvo čovjeka od začeća do smrti , na obitelj i brak, na odgoj i na slobodu savjesti. Istina postaje najveća žrtva današnjega svjetskog poretka na svim razinama. Sve više svijetom kruži sablast besmisla i beznađa, jer su pobrkani svi vrijednosni pojmovi istine, ljubavi i slobode. Sloboda bez istine i ljubavi postaje neostvariva i besmislena. Besmislena sloboda bez granica, na kraju postaje za čovjeka i društvo pakao i prokletstvo. Čovjeka postaje neuspjelo stvorenje i bitak bez smisla. Bez Boga su sve ljudske istine i ljubavi lomne i zloupotrebljive do mržnje i zločina. U strahu pred istinom, moguće je imati priviđenja nekih novih a starih guja, razdora i svađa. Oko istine se treba truditi pravednim i poštenim sredstvima. Ne nadmoću vlasti, dodvoravanjem, optužbama i prijetnjama koje ubijaju slobodu i demokraciju. Ne bahatošću i s visoka, nego ponizno. Mi stoga i danas ovdje, molimo i zaklinjemo. Nemojte nas opet svađati, dijeliti i suprotstavljati starim etiketama tzv. Potrebne su nam trajne duhovne, moralne i etičke vrednote, koje će bolje uskladiti naše međuljudske odnose. Treba nam obnova naših obitelji i temeljiti obiteljski odgoj. Treba nam čvrsto zadanih riječi, vjernosti u braku, iskrenosti u razgovorima i postojanosti u dogovorima. Treba nam novih radnih mjesta, pravedne plaće i zasluženi nedjeljni odmor. Tko sije laž, razdor i mržnju žanje vjetar. Đavao, stoji u korijenu laži i razdora. Samo oprostiteljska ljubav Kristova može iščupati i liječiti laž i mržnju. Ne lažni bogovi-idoli kakvi se danas nude , nego Bog koji je Ljubav i Istina. To nije naš proizvod, nego nam je to dar darovan odozgor, po Isusu Kristu, po njegovu križu, u daru njegova Duha. Kajemo se za sve svoje grijehe, za grijehe kršćana i za grijehe drugih koji su ovdje griješili. Molimo Božje praštanje i milosrđe da bismo i mi mogli praštati. Da bi Božjom milošću zacijelile rane koje još bole. Da bi se očistila naša sjećanja i savjesti. Molimo Božje svjetlo da u njemu prava istina dođe na vidjelo, da istinu prepoznamo i priznamo, svatko u svojoj odgovornosti, ma kako ona bila teška i obvezujuća. Zbog žrtava i njihova dostojanstva. Zbog časti našega naroda. Zbog mira bez koga nema prave slobode, napretka ni Božjega blagoslova. I danas dolazimo našoj Gospi, kao tisuće generacija hrvatskog naroda, kao naši branitelji. Dolazimo s križem naše majke nacije Croatije. Dok je takvog srca, bit će i Croatiae! Jer boriti nam se je protiv upravljača ovog mračnog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, pripašite noge spremnošću za evanđelje mira. U svemu imajte uza se štit vjere. Njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. U svakoj se prigodi u Duhu molite. Trenutno nisam član niti jedne političke stranke ili udruge. Bio oko dvije godine član Hrvatskog bloka u kojem sam imao dužnosti: predsjednik Temeljnog ogranka, član Gradskog odbora, Predsjednik Županijskog odbora, član Glavnog odbora. Na listi Jedino Hrvatska za V. Vojnu karijeru završio s osobnim činom natporučnik na dužnosti pukovnik — voditelj pododsjeka u 5. Unatoč formalnom nastojanju ostati u sustavu zbog stava da Hrvatskoj ne treba još jedan umirovljenik na teret realnog sektora umirovljen 2001. Vodio projekte izdavanja nekoliko knjiga te sam, kao glavni urednik, uredio tri knjige. Inicijator i glavni organizator rock maratona u Slavonskom Brodu 1989. VIŠE od sedam godina razvlači se priča oko otkupa stanova u Zgradi broj 8 u Naselju Andrija Hebrang u Slavonskom Brodu koje je za stradalnike Domovinskog rata osiguralo bivše Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti a gradnja kojih je počela u vrijeme kada je na čelu Ministarstva graditeljstva bio Radimir Čačić a gradilo poduzeće Interijer iz Našica. Ministarstvo je svoje odradilo. Naime, kada su stanovi bili zgotovljeni podijeljeni su ključevi i ugovori o najmu uz zaštićenu najamninu od dvije kune po kvadratnom metru u trajanju od godinu dana i klauzulu da konkretni ugovor se može produžiti za najduže još jedno razdoblje od godinu dana. Odmah su slijedila i rješenja o stambenim kreditima za otkup tih stanova po cijeni etalonske vrijednosti četvornog metra 700 EUR minus osobni odbitak ekvivalentan postotku tjelesnog oštećenja korisnika stana. Odmah nakon toga su krenuli sastanci nezadovoljnika uz prigovore loše izvedbe i cijene kvadrata. Prijavljeno je šezdesetak reklamacija od kojih one na projektni dio izvođač radova nije, a ostale jest prihvatio i praktično otklonio dio nedostataka. Dodatnim radovima koje je financiralo ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje, a koji su se odvijali u više navrata, najčešće tj. Ovdje valja napomenuti da bi snižavanje cijene kvadrata stana iz ovih razloga bio presedan od kada se prodaju državni stanovi. Tada, jer je bila u jeku predizborna kampanja za Hrvatski sabor, na intervenciju brodskog HDZ-a, ovrhovoditelj tj. Cijela priča se odnosi na pedesetak obitelji koje, kako sada stvari stoje, nemaju alternativu zamjeni stana ulicom ili podstanarstvom. Na koncu se sam iselio ali se uspio izboriti za prvo i jedino mjesto na najnovijoj, prije koji dan objavljenoj listi za stambeno zbrinjavanje putem kredita za kupnju nekog drugog stana ili kuće uz popust od 60 % u skupini 60 postotnih HRVI. Ostaje upitno hoće li Ministarstvo branitelja i ostalima kad napuste stanove, ili ih ŽDO uz pomoć policije izbaci, osigurati stambeno zbrinjavanje kreditima za kupnju nekog drugog stana ili kuće. U tom slučaju postavlja se i pitanje što će biti s ovim stanovima i trebaju li oni koji su godinama čekali stambeno zbrinjavanje sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja useliti u rabljene i dijelom amortizirane stanove nezadovoljnika. Autor: Borislav Stipić Autor fotografije: Jučer je u Domu HVIDRAe u Slavonskom Brodu održana Osnivačka skupština Udruge 108. Nakon usvojenog Statuta, izabrana su tijela udruge - predsjedništvo, nadzorni odbor i sud časti. Predsjedništvo je izabralo, a skupština potvrdila izbor predsjednika i dva dopredsjednika udruge. Tako je prvi predsjednik s četverogodišnjim mandatom Pavo Naletilić. Vesna Pusić je na kažnjiv način naštetila demokratskom sustavu Potpora EU slabi, večeras je objavio RTL i pri tom je prenio izjave najsnažnijih zagovornika ponovnog ulaska Hrvatske u sastav multinacionalne države. Među ostalima i Vesne Pusić koja kaže kako će biti sretna ako potpora u preostalih par dana ostane na sadašnjoj razini. Jasno je zašto to kaže. Samo nije jasno zašto DORH, za očito počinjenje kaznenog djela, opisanog u KZRH čl. Mogu vam ja biti antipatična, ali nemojte da vam bude antipatičan vlastiti život. O tome se radi! O glavu nam je, ljudi! Glasajte za budućnost ove zemlje! Cijelo vrijeme od početka 'pregovora', zapravo usvajanja i provođenja direktiva EU, Vesna Pusić bila je predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, a s pobjedom 'Kukuriku' koalicije na proteklim izborima za Hrvatski Sabor, preuzela je jedno od ključnih ministarstava — Ministarstvo vanjskih poslova. Franjo Tuđman, bio bi katastrofalan poraz ponajprije za Vesnu Pusić osobno. Nakon toga i za sve tobožnje političke elite hrvatskog društva. Ne bi se odradile obveze prema inozemnim interesnim skupinama koje, u najgoroj neokolonijalističkoj maniri, upravljaju i žele u potpunosti upravljati, Hrvatskoj Bogom danim, životnim prostorom i gospodarstvenim temeljima. Predmnijevam zato što nikada i nije bila u opsegu kako se u medijskom prostoru upravljanom upravo od spomenutih interesnih skupina već mjesecima nabildava. I zato što Hrvati postaju svjesni da Europa ne može nama donijeti spas u situaciji kada se sama grčevito bori za vlastiti opstanak. Unijom dominiraju stanje straha koji je zamijenio nadu i procesi razgradnje koji su zamijenili futurističku arhitekturu novog Babilona. Euro, najvažniji njen projekt, doživio je krah. Šengen, od kada je Sarkozi protjerao rumunjske državljane, mrtvo je slovo na papiru. Demokraciju i volju građana, evo i u najavi slovenskog predsjednika Danila Türka o imenovanju mandatara slovenske Vlade iz bankarskog sektora - kao u Grčkoj - mijenja autokracija. Prisjećam se slavnog Francuza Honoréa de Balzaca čije prvo vrijedno djelu izašlo je 1830. Povijest se ponavlja jer, iako i dalje ostaje učiteljica života, jasno je kako ju malo tko uvažava. Borislav Stipić Preuzeto s: Slavonski Brod, Croatia Hrvat, katolik. Rođen u Hercegovini, odrastao u Hrvatskoj. Dragovoljac Domovinskog rata i hrvatski branitelj, umirovljeni časnik HVa, 40% HRVI. Član sam Udruge Nezavisni dragovoljci Hrvatski NDH Podružnica Slavonski Brod i član Udruge HVIDR-a Slavonski Brod. Svjetonazorski pripadam pripadam konzervativnoj kršćanskoj desnici ali nisam član niti jedne političke stranke ili političke udruge. Svrha ovog bloga jest bolja komunikacija sa svima onima koji mi se obraćaju ili će se obratiti radi razmjene iskustva, pomoći, druženja....



Novo srce 7.10.2017. - o. Antonio Mario Ćirko, OCD
Isao je jos dalje proglasujuci pred farizejima da, buduci da je grijeh opcenit, oni koji umisljaju da im spasenja ne treba zasljepljuju sami sebe. Ono je, po vjecnom naumu Bozjem njegovo ispunjenje. Tako je, u patnji i smrti, njegovo covjestvo postalo slobodnim i savrsenim orudjem njegove bozanske ljubavi koja hoce spasenje ljudi. Naš život je borba na zemlji u sve dane života. Topli dom, pun trbuh, vjecno bozicno drvce, mama, tata, 4-5 brace i sestara, baka, djed, ujne, strine, itd.... Bog sigurno zna njihova imena i grobove i pravu istinu o njima i svima nama. Ako neki termin ne razumijem, zamolim za objasnjenje koji POJAM odgovara tom terminu termin i pojam nisu isto.

[Kumovi vina rakije|Dame za razgovor|Veze i brak oglasnik hr]






Oznake: HBK, forum

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.