petak, 03.04.2015.

Uskrsni

još od kada sam prvi puta čitala Krležine " Glembajeve ", a bilo je to negdje u osnovnoj školi, pala mi je na pamet ideja da sama osnujem nekakvu udrugu koja bi se bazirala na razmjeni dobara, jer baš svatko od nas ima doma nešto što mu ne treba ili mu samo smeta, zauzimajući mjesto u šupi ili na tavanu, a nekome drugome ta ista stvar može bitno utjecati na život, možda mu i osigurati egzistenciju, umjesto da se baci s balkona, zbog nemogućnosti da si sam promjeni život, iako ima i želju i volju.
ostala je ta moja ideja, kao i mnoge, nerealizirana u potpunosti, iako sam ponekad i bila u mogućnosti nekada nekome pomoći kojom sitnicom.



tako smo mi, još kao klinci, u ono doba uglavnom prepušteni sami sebi, Uskrs slavili sami u Dalmatinskom parku, dok su naši roditelji, nažalost, bili preopterećeni onim gadnim ratnim zbivanjima. tada smo si pokupili doma svak kaj je ko imal: neko je donio par jaja,



neko koji kolač, drugi je donio kruha, treći malo šunke, neki su u vrtu pobrali luka i šalate, pa smo si prostrli blagdanski stol, družili se, pjevali, svirali i zafkavali se. održala se ta tradicija i kasnije, kad su već mnogi od nas imali vlastitu djecu.



jednako tako, kao što smo brinuli jedni o drugima, iako smo bili još balava klinčadija, tako smo nastavili razjemjenjivati dječju robicu, opremu, namještaj, bijelu tehniku i sve ono ostalo što jednoj prosječnoj hrvatskoj obitelji čini život lakšim i podnošljivijim. osim toga, uletavali smo jedni drugima u selidbama, krečenju ili renoviranju stambenih prostora, čuvanju klinaca, popravljanju auta ili, jednostavno nedjeljnim ručkom.
bez obzira kaj ja nisam službeno osnovala svoju udrugu, živjela sam je uvijek i širila njezin duh,



po principu izmjene te vrste energije, za koju ne samo da smatram, već sam i duboko uvjerena kako se mora rolati po principu: " šalji dalje ".
a, onda mi se desilo nešto nalik pravom pravcatom čudu, jer javio mi se jedan potpuno nepoznati čovjek, koji voli čitati moj blog Durica Vozi Kolica, a i sam, kao i ja, uživa u stvaranju vlastitog bloga,



te mu je palo na pamet, osim da stvorimo zajednički blog obiteljske, svakodnevne tematike, već mi je predložio da na tom svom novom blogu pokrenemo nešto kao " mali oglasnik " za rabljene stvari koje svaka obitelj treba, a u današnje vrijeme teškom mukom dolazi do njih. mene je, naravno, ta njegova ideja oduševila, jer se, napokon počelo ostvarivati ono što sam sama tek napola pokušavala realizirati,



i još, usput, sve se desilo spontano i potpuno neplanirano, baš onako kako ja i volim da mi se neke bitne životne situacije poklapaju. toliko sam se tome oduševila zato, jer sam naišla na istomišljenika koji je spreman uložiti dio sebe i svoje dobre energije za drugog čovjeka u ovo naše surovo vrijeme u kojemu su ljudi sve više prisiljeni biti otuđeni jedni od drugih.
tako je baš sve sjelo na svoje mjesto, kao lego improvizacija koja preraste u neko malo remek djelo na koje si ponosan, pa ga izložiš i čuvaš u vitrini.



u tu cijelu priču uključila se i blogerica LiliAnke, a kuma čitavog projekta je blogerica Nisa, koja je ujedno i dizajnerica te naše " Špagice ".
stoga, ovim putem Gjuro Walker i ja, te naše drage suradnice, Lili i Nisa pozivamo i sve Vas da se uključite u naš projekt koji bismo mogli nazvati: " Bolje je činiti Dobro, nego ne činiti ništa " ,



da sudjelujete kako prijedlozima, tako i konkretnim stvarima koje želite nekome donirati i tom svojom gestom mu olakšati život, ili čak pomoći da ga i sam promjeni na bolje.
ideja je da predmet koji vam više ne treba fotkate, pa tu fotku pošaljete nekome od nas na mail, i mi objavimo na našoj i vašoj " Špagici " ne bi li se netko drugi kojemu je taj predmet prijeko potreban mogao javiti, te dogovoriti kako će ga najjednostavnije preuzeti.



osim predmeta moguće je donirati i neke druge usluge, kao što su pomoć bilo koje vrste, ovisno o vašim znanjima, interesima, vještinama, sposobnostima i mogućnostima. kao što je, na primjer draga Lili donirala meni svoje vrijeme, dobru volju, biljke, ruke i znanje, te mi uljepšala pogled ispred prozora, posadivši mi cvijeće iz svojeg vrta, na čemu sam joj neizmjerno zahvalna, kao i na tom prekrasnom prijateljstvu koje smo ostvarile upravo zahvaljujući ovim našim, naizgled, tako banalnim hobijem - bloganjem.
u tom duhu Uskrsa, buđenja novog života, svima želim mir, veselje i blagoslov oko blagdanskog stola, bez obzira iz koje ruke je taj stol,



jer, za stolom je bitna jedino obitelj na okupu, a sve ostalo su " samo nijanse ".
pružite svoju ruku.



****************

Nemam što puno dodati, a još manje oduzeti, nego samo zahvaliti Durici na ovom tekstu.
I na tome što i ona daje nadu i dokaz koliko su ljudi zapravo stvarno i iskreno spremni pružiti ruku, pomoći nekome onako
spontano i iz čistog mira.
Bez nekog očekivanja, samo po osjećaju.
Sve ovo i nastaje spontano, slušajući taj svoj osjećaj, i prihvaćanja uopće ideje, prvo zajedničkog bloga, onda i pokušaja ovog projekta unutar bloga.
Sve je to išlo i još uvijek ide samo od sebe, onako kako osjećamo.
I ja sam kao klinac razmišljao kao i Durica, i još tako razmišljam. Zato je valjda sad i došlo do ovoga, a i nije me iznenadilo ni najmanje da je to i prihvaćeno.
Javila se ta ideja već na početku ovog bloga, kad smo s Nisom razgovarali o dizajnu bloga.
Ona je velikodušno ponudila nešto što njoj ne treba, a željela je nekome to proslijediti.
I to je bilo to.
Vidio sam da već barem tri osobe razmišljaju slično, i da upravo zbog toga želimo ovo pokušati.
Ako pomognemo jednoj osobi, nama će to puno značiti. I tako dani prolaze, a mi ideju nismo iznijeli još na svijetlo dana, kao da nam je trebala još samo mala injekcija, odnosno nilkako da se pokrenemo, jer znate i sami koliko je zauzet današnji čovjek.
Ali uvijek se pronađe vremena, volje, htijenja.
Tako da nakon prošlog posta kad smo pisali o tome kako smo si proslijeđivali stvari, javila nam se jedna blogerica da je spremna prihvatiti neke stvari ako imamo.
Ali ona nije znala da mi već imamo nešto što želimo pokloniti.
I Durica i ja smo već znali što ćemo otprilike ponuditi u tom prvom postu, a sada je to najvjerojatnije i dogovoreno.
Tako da našoj Book želimo što prije poslati odnosno pokloniti neke stvari.
Durica je skromna pa nije htjela reći , ali pripremila je puno korisnih i vrijednih stvari koje će puno olakšati život kakda dođe mala beba.
Sve ono što će trebati, od kolica, hodalica, vrtića, robice i slično.
Ja se pridružujem sa jednom komodom koju smo dobili, ali nismo Fichu ni prematali na tome, nego je više služila kao skladište za igračke........


To nije baš kupljeno , nego su to sastavili kumovi od Fiche, onako iz gušta. I uskladili boje kako je pasalo uz neki drugi namještaj......


Ima kotače ( jedan fali, potrgali smo ga :)), i jedino što se vide šarafi sa vanjske strane, ali valjda se mogu kamuflirati sa onim kapicama plastičnim......


Tako da Book , ako ti se dopada možemo se dogovoriti oko preuzimanja.

I to bi otprilke tako trebalo izgledati, taj naš "oglasnik" ili kako je Durica rekla : " Bolje je činiti Dobro, nego ne činiti ništa " .
Ili "šalji dalje " ! Ili "Špagica povezuje" !
Ne znam ni sam kako ćemo to nazvati, ali ime nije ni toliko bitno, bitna je namjera.
Ime možda možemo izabrati svi skupa.
Ako tko želi može u mailu ovako kratko opisati i slikati što želi proslijediti, i poslati nam, a mi ćemo drage volje to objaviti i tražiti budućeg vlasnika. Tu će nam pomoći i Lili, jer ako nas zatrpaju mailovim, trebat će stalno u boxevima to mijenjati, upisivati i voditi.
Tako da će nam trebati i ta tehnička podrška.
Svi ste pozvani, ako želite na bilo koji način sudjelovati.

Čovjek puno toga može sam ,ali uvijek je lakše ako se ljudi drže skupa, na okupu, ako pomažu jedni drugima.
To je možda poanta svega, pa i ovog blagdana.
Svima još jednom sretan Uskrs
od
Gjure i Durice !!
- 18:52 - Reci nešto (13) - Čuvajmo stabla - #

Design @ by:Nisa

< travanj, 2015  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (4)
Veljača 2015 (2)

Opis bloga
blog koji prati obiteljski život
kroz dva različita prozora,
blogera Gjure Walkera i
blogerice Durice
koji svojim perom, u ovom slučaju tastaturom
opisuju sve svoje roditeljske brige, muke, pitanja i dileme,
ali i dijele s vama svoje trenutke radosti, veselja i ponosa.
svakodnevica opisana na nesvakidašnji način.

Linkovi
Lukin portal
klokanica
Roda
Zdravi pinklec
baby gadgets
Noona krevetić
Harfa

Durica
durica.durica@gmail.com


walker gjuro
belator.blog@gmail.com






Naslovi :

01. Gjuro i Durica imaju bebu
02. U nekom drugom stanju
03. Život s trbuhom
04. Lijepa naša birokr(o)acija
05. Jedan otac vrijedi kao ...
06. Priprema za bolnicu
07. Uskrsni