Dnevnik.hr
<
srpanj, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari Da/Ne
design: downwithlov3.blog.hr
Ja i svijet oko mene. Ja kako sazrijevam i odrastam a svijet nekako ostaje isti. Ili se i on mijenja ali ne u harmoniji sa mnom.
Moja razmišljanja i stavovi, ne više samo na papiru.
Moj duh, duša i razum, jer u svemu što radim dajem potpunu i cijelu sebe.
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Moje preporuke:
Mima- urnebesna zabava!
Luki & Goldie
Snježa - s one strane velike bare
Jedan mali dobar anđeo
Pootha-jedan moj dobar frend
Francek
Najbolji frend na svijetu!!!!!
ninna
Shot at 2007-08-20
*čak 19 godina stara
*studentica novinarstva i kroatologije
*zaljubljena u svijet oko sebe
*vlasnica velike kornjače i još većeg mačka
*najveći strah - ostati sama
*od nedavna Zagrebčanka ( a bila sam puno toga )
*jako bogata: imam najbolje prijatelje na svijetu
*mrzim sve zmije, kukce i pauke ( u stavri, užasno ih se bojim )
*volim glazbu, najviše talijansku i španjolsku
*u sljedećem životu bih voljela biti puma
*zaluđenik svih anime crtića
*vjerujem u bajke i u nadprirodno
*boje koje mrzim: crvena, žuta i narandžasta
*volim: plavu i svijetlo ružičastu
*sanjar, i kad sam budna spavam
*mrzim kemiju više od ičega, sva sreća da je više nemam
*obožavam špagete i općenito talijansku kuhinju
*ne volim povrće ( sva ta zelena jela )
*volim knjige ( i čitati ih i pisati )
*volim ljude ali mislim da ih ima previše zlih i nepoštenih
*volim život i cijenim svaku sekundu svog postojanja
Javite mi se na:
blue-unicorn@hotmail.com
Pišem o ljubavi jer je ona po meni smisao svega, života i općenito postojanja. Pri tome ne mislim samo na ljubav dečka i cure već i prijatelja, majke i djeteta. Ljubav je ono što nas pokreće i čini nas živim. Bol neuzvraćene ljubavi je nešto što nažalost dolazi u paketu. Jer, ljubav je nož s dvije oštrice. Ali ona bolja je vrijedne svega. Jer samo kad volimo i kad smo voljeni znamo da uistinu postojimo.
Shot at 2007-08-20
FEELINGS
Nothing more than feelings
Trying to forget life
Feelings of love
Tear drops
Rolling down on my face
Trying to forget life
Feeling of a love
Feelings
For all my life I feel it
I wish I have never met you girl
You will never come again
Feelings
Again in my arms
Feelings
Feelings like I have never lost you
Feelings like I have never have you
Again in my heart
Feelings
For all my life I feel it
I wish I have never met you girl
Albert Morisson
Pustite me da volim i biti ću sretna, oduzmite mi srce i uvenut ću.
Šta je sreća?
Probuditi se s osmjehom na licu i s još većim leći u krevet već unaprijed radujući se sljedećem jutru.
Život bez ljubavi je život kakav ja ne želim živjeti.
Bože, daj mi snage da volim i kad nisam voljena, da dajem i kad ne primam, da postojim čak i kad nikog nije briga.
Jutros kad sam otvorila svoje teške kapke, prva stvar koju sam napravila bila je provjera da li sam napokon u svom krevetu. Ne možete zamisliti mojega oduševljena kad sam sa svoje desne strane ugledala tako mi poznatog i dragog plišanog medjeda, a sa lijeve tako mi još draži laptop. Napokon kod kuće.
Nakon tri tjedna u Zagrebu i neplaniranog i iznenadnog odlaska na more, moja narandžasta sobica i zidovi obljepljeni Chadovim posterima mi tjeraju suze radosnice na oči.
No unatoč svom umoru i stresu ne mogu poreći neizmjernu sreću koju osjećam. Ostvarila sam svoj san. Upisala sam novinarsvo i hrvatsku kulturu na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Upisi su se malo otegli tako da sam tijedan i pol provela na faksu u neizvjesnosti. Sreća u nesreći je što sam pritom upoznala toliko divnih i zanimljivih ljudi da već sada jedva čekam deseti mjesec!
Na more sam otišla sa starcima ali vjerovatno ću se na Jadran uputiti još jednom u 9 mjesecu s dečkom i društvom.
Sad lagano počinjem tražiti i stan. Iako su svi dozlaboga razdražljivi i živčani oko ove teme, meni su sad sve ovo slatki problemi. Glavno da sam ja upisla ono što sam htjela. A i nije baš da se selim prvi put u životu.
Na kraju će mi samo Kika biti cimerica jer je Viki dobila dom :(
Za par dana idem u Bg. Fale mi neki ljudi tamo :)) Jedva čekam da ih vidim, nisam tamo bila od prvog mjeseca.
Još uvijek nisam potpuno svjesna svega oko sebe. Ono što sam tolike godine samo sanjala sad napokon imam. No, moram priznati i da je cijela situacija i pomalo zastrašujuća, na neki pozitivni način. Zalazimo u svijet odraslih. Čeka me plaćanje računa, kuhanje ( čitaj:gladovanje ) sve to što sam samo gledala kako drugi rade.
Cijelo društvo mi se razbježalo. Pola ih je otišlo u Rijeku i Osijek. Kika i Nata su na Filozofskom, Krešo kao i ja na Hrvatskim studijima, Marko na geologiji, Viki na nekoj biokemiji, Marija u Rijeci na nekoj informatici, Francek na građevini, Orla na ekonomiji.
Stvari se mijenjaju, ali ja sam sretna i uzbuđena! Lijepo je kad se snovi ostvare....