|
|
...:::Marija:::...
...:::Girl of darkness:::...
...::::Ekonomistica:::...
...:::Balavac:::...
27.09'
4b. ekonomske
maturantica
I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here ...
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me
Don't know what you're expecting of me
Put under the pressure of walking in your shoes
Can you forgive me again?
I don't know what I said
But I didn't mean to hurt you
I heard the words come out
I felt that I would die
It hurt so much to hurt you
Oprosti mi što ti ovo ne mogu reći u oči.
Oprosti mi jer drugačije ja neću moći.
Oprosti mi što sada drugoga volim.
Oprosti mi ja te molim.
Da te volim to je bila moja želja, ali
srce ne sluša, ono te voli….
Ali kao prijatelja.
(samo za njega, koji nije uspio dobiti moju ljubav.
Iako smo blizu a tako daleko znaj da imaš
Posebno mjesto u mom srcu. Volim te)
Sumrak se eto spušta čuje se zvona glas. .
žalosno pismo ti pišem rastanku našem
došao je čas.
U ruci pero mi drhti kao da želi reći,
Suza za suzom lije kao da nešto krije.
Zašto je tako moralo biti?
Zašto mladost mora da vene?
Zašto sada život ne napušta mene?
Tko je prvi izmislio ljubav?
Tko je prvi počeo voljeti?
Zašto nije pomislio da i ljubav može boljeti?
Opet. . . nakon toliko vremena...
baš kad sam mislila da sam te preboljela...
od bola sam zaplakala...
opet kiša iz očiju mi lije. . .
nitko ne zna kako teško mi je...
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sjetit ces se jednog dana sto bio si mi u zivotu,
shvatit ces koliko si mi...znacio.
Jedne noci kada zuti ce mjesec past nad hladan grad
znat ces da nema me vise,
a shvatit ces da nitko te nikada...nije volio kao ato sam
te nekada voljela ja.Otici ces...na moj grob i uz zapaljenu
svijecu moliti za oprost,ali umjesto glasa mog sto
oprost ti daje,ti cut ces samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vjecnoj postelji
Nadam se da pitati tada ces sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otidi uz pratnju tisine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreci se i
ne vracaj se jer tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.
od dana: 8.srpnja.2008 u 18:53 ima vas....
Boomp3.com
Get a Free Site Counter
Zabava i nagrade
The Darkness Inside
Killia
lady grenouille
Ivchy-kumica
Hypnoticc
Eric Corvus
2LUDAKUMA
Labia
black angel92
Magic dreams
_dark_angel_of_death
Bucik@....Luda Pitomačanka
nosen dahom sna
I will not make the same mistakes that you did,I will not let myself cause my heart so much misery,I will not break the way you did...You fell so hard,I've learned the hard way, to never let it get that far...
Možda misle da preuveličavam ali to je dio mene.
Možda sam sve umislila, ali tako je bilo.
Iako su bili uz mene u dobru i zlu nisu trenutno tu.
Potreban mi je samo mali zagrljaj da osjetim toplinu…
I kome da priznam kako mi je?
Nitko ne razumije.
Tko će mi reći dobro je ?
Nikoga nema.
Pitam se hoće li netko ustati i doći do mene!
Prazno je.
Zar je uzalud sve što sam činila?
Sva ona dobrota u meni, a sada….
Kada je najpotrebnije nema nikog!
Ima li smisla živjeti ovako?
Uz toliko tuge i ustajalih osjećaja. . .
Jednom ću stati i reći sve na glas.
Bojim se da taj dan neće doći.
Nitko neće slušati.
I ja ću kao i uvijek biti sama.
Sama u svijetu u kojem sam rođena.
Sama među ljudima koji su oko mene.
Sama….
Ali doći će dan kada će svi pomisliti na mene
I upitat se: Dali smo mogli pomoći?
A ja ću i dalje biti sama daleko od njih.
Umrla sam.. .
Večeras kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce, koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša koja je zbog tebe tolike
Godine patila.
Umrlo je moje tijelo…
Moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj.
Moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa.
Umrlo je sve u meni, a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol
Nanio, za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te, jer ti ne znaš voljeti,
Ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca iz moje duše dok moji snovi kao kule
U pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti, jer znam da jednog
Dana ću te zaboraviti.
I znaj da ne mrzim te, ja opraštam ti sve....
If we could see tomorrow
What of your plans
No one can live in sorrow
Ask all your friends
Times that you took in stride, their
Back in demand
I was the one who's washing
Blood of your hands
I got a
Heart full of pain
Head full of stress
Handful of anger
Held in my chest
Uphill struggle
Blood, sweat and tears
Nothing to gain
Everything to fear
Kiša polagano pada a ja opet krenula u pohod razmišljanja o životu. Prešlo mi je to u naviku. .
Ah barem nešto. Zašto je život tako kompliciran? Da barem znamo odgovor na to pitanje ali nitko ne zna. Barem tako mislim. Postoje tolike suprotnosti koje se mogu danima opisivati. Kao tama i svijetlo! Pravi primjer. Kada nešto želim započeti netko je uvijek tu da bi učinio suprotno. Moji pokušaji da učinim nešto bolje spriječeni su. Raspad jednog prijateljstva ako to tako mogu nazvati nije spriječen. Zašto kada nešto želimo zamijeni svoje pravo značenje. Izgubi smisao. Često mi se ovih dana dogodi da kada nešto počnem drugi završe umjesto mene.
Jeli to sudbina. . . Tko uopće zna što je sudbina. Za neke stvari je prekasno.
Prisjećam se svih stvari koje sam učinila i zbog kojih mi je žao, a i zbog kojih mi je drago.
U životu nam se dogodi da nesvjesno radimo stvari koje utječu na našu okolinu, a nitko nas ne upozorava. To bi trebalo prestati. Nitko ne želi svojim ponašanjem izazvati mržnju, osječaj tuge i depresije koji svi osjećamo.
Kad malo bolje razmislim zašto sam ja uopće ponekad u depresije? ? ? Mislila sam to je zbog vremena i stvari koje sam ja učinila, ali ne to nije tako! Nakon svakog incidenta sa frendicama, u školi pod odmorima. . . raste moja napetost i onaj osjećaj kada poželim da me nema. Ipak nisam ja kriva. Okolina prenosi sve pozitivno i negativno na nas. Kada je netko tužan i ja sam, a to se mene ni ne tiče. Mislila sam ja sam kriva zbog svih svađa u društvu ali nisam. Ja sam samo kriva što nisam prije shvatila neke stvari.
Moje depresije bile su posljedice ljudi koji ne mare za ljude poput mene. Svi misle samo na svoj bolji život,svoju sreću, a nas zaboravljaju. Nisu svi bezosjećajni kao neki.
Ponekad se osjećam kao da padam u tamnu provaliju koja nema kraja. Oko mene se čuju uzdasi tuge, plača. . . . to budi onu dubinu mojih osjećaja koji su preosjetljivi.
Mogu zahvaliti što nisam prodala svoju dušu i svoj ponos koji još držim u sebi, za razliku od nekih. Promatrala sam malo ljude u školi. Svi se druže u nekim grupama.
Ima ih raznih: štreberi, bogataši, šminkeri te ostali koje ni ne želim nabrajati. Jedni protiv drugih rade urote a zapravo su svi isti.
Još mi je ta slika u glavi ali ja ostajem pri svojem mišljenju. Ne biram prijatelje po izgledu već po njihovoj unutrašnjosti. Vanjski izgled najčešće vara, možda oni koji su uvijek nasmijani i ponižavaju nisu ono kako izgledaju. Mislim da je to samo maska koja sakriva njihovu tugu s kojom se ne mogu nositi. . .
Ma dosta sad o tome jer inače ću se raspisati malo previše. A moram napisati ono što osjećam u tom trenutku. Ovih dana nakon skandala u nedjelju sa „frendicom“ počelo je sve ići na bolje. U nedjelju je većina stala na moju stranu što mi je dalo snagu da idem dalje, čak i ljudi za koje se nisam ni nadala. Mogu ponosno objaviti da sam postala novinarka za školske novine Strukovnjak. A i još nešto sa čime se ponosim je da će svaki put izaći jedna od mojih priča koje sam napisala. Jučer sam pričala sam frendom (Ivanom 2) i odlučili smo da ćemo otvoriti zajednički blog u srijedu. . ipak ne idemo u školu u četvrtak pa. . . Ne znam ni sama o čemu će biti ali. . .bit će i za cure i za dečke. Tko zna, vidjet ćemo još. U petak odlazim u Zagreb polagati engleski. Idem na tečaj već 6 godina pa moram polagati za Cambridge. Ako položim sve vas častim sa pićem. . .he he! Btw u nedjelju imamo vatrogasno natjecanje a o rezultatima ču obavijestiti na blogu od DVD-a Vukosavljevice koji će se otvoriti. Odlučila sam napisati nešto napokon o sebi pa evo u boxu. Pusa! Volim vas sve.