Ponekad je teško svoje brige podnositi sam….i biti toliko slab da se drhtavim rukama nemožeš oduprijeti proljetnom povjetarcu….
Teško je skrivati u sebi gorku istinu….tajnu života…tajnu koja si zapravo ti sam…
Hodamo….svijetlimo….padamo…..pognuti I izmučeni umiremo….
…bezimenom….
Raspukle se zrele trešnje….moje dostojanstvo…nnnnnnnneeeeeeeeeeeee……..
Odakle ti pravo da mi oduzmeš sve što imam a imam tako malo….
…tek papir koji dokazuje moje postojanje na ovom svijetu…je li to dovoljno???
…..zamisli smrt je toliko blizu…..
….hrlim ka nepoznatom kao prema toplom kruhu……
Blagostanje.
Molitva.
Zbor anđela.
|