|
Danas život na zemlji nastaje samo u prethodnopostojećeg.Iz nežive tvari ne može se izgraditi živi sastav.Teorije o postanku život1)Rana vjerovanje- u Bibliji se postanak života pripisuje Bogu stvoritelju. Iz druge kulure stvaranje živog svijte pripusuju božanstvima i nadnaravnim silama.Svim tim tumačenjem zajedničko je to da su nastala prije nego su otkrivena osnovna fizikalna kemijska i bioločka načela na kojima počiva živo.2.komnološka teorija o postanku život.ubraja se u znanstvene teorije – smatra da je život na Zemlji od meteorita. Prigovori a) ŽIVA KLICA NE BI MOGLA IZDRŽATI sve sile koje vladaju u svemirub)Nije se odgovorilo na pitanje Kako je nastao živpt. 3.Teorija o samoniklonosti života- Smatra se da živa bića mogu nastati samo iz sebe. Mnogi su znanstvenici nastojai to pobiti: 1. Redi3: spolantzari,3. Poster. IV. Suvremena Gledališta- temelje se na znanstvenim istraživanjima tragoma o tome što se nekad dogodilo npr: a) fosili govore o nekadašnjim organizmimab) emrionalni razvoj govori o srodnosti organizama isto kao i građa i molekula-i stanica Aleksandar Oparin-(ruski znanstvenik 1936) pretpostavio je da su prve organske molekule na zemlju nastale ABIOTIČKi tj. Bez sudjelovanja živih organizama. Stanly Miler POTVRDIO je ovu preptostavku pokusom 1953. godine u svom laboratoriju ponašao je uvjete koji su vjerojatno vladali na zemlji prije 4 milijardi godina. Smjese vodika, vodene pare i metana i amonijaka izložio je djelovanje elektriciteta i UV zraka. Dobio je malo organske molekule- NUKLEOTIDE i AMINOKISELINE: Dokazao je da su male ORGANSKE MOLEKULE mogle nastati i prije nego su postojali organizmi. Nakupljuanjem malih molekula u nekadađnjim procesima nastaju PROTOBIONTI- MIKRISKOPSKI MJEHURIĆI OBAVIJENE JEDNOSTAVNOM OPNOM. Oparin je eksperimentirao sa takvim kapljicama koje su nazvane Kaorcevati(izmješao je proteine, nukleonske kiseline i polisaharide, te fosfolipide). U pošetku je postojala mješavina Nukleotida i njihovim povezivanjem nastaju polinukleotidi.. Nukleotidi se u početku povezuju nasumce, ali kada je u početku nastao prvi nukleotid, on je odrešivao redosljed povezivanja nukleotide u sljedečim polimerima. Takvi polimeri su preteže nasljedne tvari stanice. Neki molekularni Biolozi smatraju da je RNA bila prva u nastanku život. Ona je djelovala i kao Enzim. Rna se mogla samo UMNOŽAVATI. Danas sposobnost umnožavanja ima samo DNA: u nastanu prvih stanica najvažniju ulogu ima NASTAJANJE membrane. PATOGENE BAKTERIJE= bakterije koje zadavaju bolest.
DOKAZ DA JE DNA MOLEKULA NASLIJEĐA
1938. Griffit je izveo pokus sa bakterijama Streptococus Pneumoniae i utvrdio pretvorbu ili transormaciju bakterija. 1944. Avery je na temelju griffitovog pokusa utvrdio koju tvar uzrokuje transformaciju bakterije. Utvrdio je da KOMADIĆ DNA IZLAZI IZ MRTVE PATOGENE BAKTERIJE i ugrađuje se u DNA ne patogene bakterije pa se ona pretvara u PATOGENU. Dna je donijela novo svojstvo ( svojstvo patogenosti) tj. DNA = GEN! Pokus sa bakterijom Escherichia Coli dokazao je da je nasljedna tvar virua molekula DNA.
GENSKA UPUTA ZA SINTEZU BJELANČEVINA
Nasljedna uputa zapisana je u nizu NUKLEOTIDA u molekuli DNA a ostvaruje se SINTEZOM BJELANČEVINA. DNA sadrži plan građe, funkcije i razvoja CIJELOG ORGANIZMA. VAŽNOST GENA je u tome da kontrolira SINTEZU BJELANČEVINA u STANICI: kada se 2 lanca DNA razdvoje, vidi se niz baza koje strše. One čine GENSKU ŠIFRU ( uputu) . Šifra se sastoji od manjih jedinica - šifriranih riječi ili kodova. KOD čine 3 baze za redom.
D-P-D-P-D
I I I
A T C (Kod trplet baza)
Pošto se cjelokupna veličina DNA nalazi u jezgri, a sinteza bjelančevina se odvije u CITOPLAZMI, mora postojati način za koje GEN iz JEZGRE kontrolira tu sintezu. To se vrši preko posrednika, a to je GLASNIČKA RNA: Ona nastaje u jezgri na jednom od LANACA DNA ( Na pricipu komplimentarnosti) i preuzima informacije. Proces prenošenja informacije sa DNA na glasničku RNA zove se Prepisivanje ili TRANSKRIPCIJA: Glasnička RNA odlazi u Citoplazmu i klzi kroz RIBOSOM. U CITOPLAZMI se nalazi druga vrsta RNA- TRANSPORTNA RNA koja ima grupu baza nazvanu ANTIKODON ( KOMPLEMENTARANE JE KODONU GLASNIČKE RNA). Zadatak transportne RNA JE DA PRENOSI AMINOKISELINE DO RIBOSOMA: Za svaku od 20 Aminokiselina postoji SPECIFIČNA TRANSPORTNA RNA. U Ribosomu se spoje kodon i glasničke RNA i antikodon Transportne RNA a AMINOKISELINA se istovremeno otpušta od transportne RNA i povezuje s DRUGIM AMONIKISELINAMA u molekulu BJELANČEVINA. TO se zove PREVOĐENJE ili TRANSLACIJA. U kodonima RNA ovisi : BROJ, VRSTA i REDOSLJED u molekuli bjelančevina. Svaka troka baza je kod za jednu AMINOKISELINU. DNA IMA KOD, gRNA IMA KODON, tRNA IMA ANTIKODON. SVRHA GENSKE ŠIFRE= CENTRALNA DOGMA BIOLOGIJA. DNA->gRNA->proteini.
VIRUSI
Virusi su ČESTICE( nemaju stanicu). Na granici su živog i ne živog svijeta. Izvan žive stanice KRISTALIZIRAJU- veza sa neživom prirodom, a u živoj stanici se razmnožavaju (JEDINO SVOJSTVO ŽIVOTA).- ne rastu, ne hrane se i ne maju vlastitu ENERGIJU. GRAĐA: Virusna čestica građena je od 1 NUKLEINSKE KISELINE ( DNA ILI RNA ) i Proteinskog omotača. Pokazuju Razmnožavanje kao svojstvo života i to u TUĐOJ STANICI čju ENERGIJu koriste za UMNOŽAVANJA novih spojeva. Mogu se vidjeti samo ELEKTRONSKIM MIKROSKOPOM. ( SUBMIKROPSKE su ČESTICE). PODJELA: I. BILJNI- napadaju biljne stanice i sadrže RNA ( npr. Virus mozaika duhana- VMP je prvi otirkiveni virus)
II.Životinjski- napadaju životinje i sadrže ili DNA ili RNA i PROTEINSKI OMOTAČ ( prvi koji je otkriven je virus SLINAVKE i ŠAPA, a zatim prvi virus kod čovjeka – VIRUS ŽUTE GROZNICE)
III. BAKTERIJSKI VIRUSI ili BAKTERIOFAGI – NAPADAJU stanice i imaju glavicu, vrat i prijanjalke. U glavici je DNA a omotač glavice, vrat i prijanjalke SU OD BJELANČEVINA.
RAZMNOŽAVANJE: U živoj stanici tako da virusna nukleinska kiselina tj. GEN upravlja sinterom tvari potrebnih za virus koristeći energiju stanice.
UZGAJANJE(Kultivacija): u Laboratoriju samo na živim stanicama( na stanicama bubrega majmuna ili emriju starom 12 dana).
Viroze: Bolesti izazvane virusima npr. Gripa, zaušnjaci, velike boginje, bjesnoća, herpes, sida, dječja paraliza. Te se bolesti ne mogu liječiti antibioticima. Zarazu suzbija obrambeni sustav organizama, a protiv najtežih viroza se cijepimo ( protiv dječje paralize i prema potrebi bjesnoće).
INTERFERON: je protein kojeg izlučuje stanica napadnuta virusom a služi u borbi protiv virusa ( može se koristiti kao lijek protiv virusa)
Postoje još zaraznije čestice od virusa. To su : I. Viroidi- molekule RNA, II. SATELITNE RNA- gole molekule RNA koje uzrokuju biljne bolesti ( ne upravljaju SINTERZOM BJELANČEVINA, III. Prioni- Male molekule proteina koje uzrokuju bolesti čovjeka, životinja, npr. Goveđe ludilo.
U živom svijtu postoje 2 TIPA STANICA: I. PROKARIOTSKA ( Protovi) – jednostavnije građena stanica BEZ FORMIRANE JEZGRE I ORGANELA. Organizmi koji imaju ovakvu stanicu su PROKARIOTI- Čine carstvo Monera ( bakterije, CIANOBAKTERIJE i mikoplazme)
II. Eukariotska(Eucit)- slo
Enije građena stanica SA FORMIRANOM JEZGROM i ORGANELIMA.
Organizmi koji imaju ovakvu stanicu su EUKARIOTI- Spadaju u castvo BILJAKA, GLJIVA, ŽIVOTINJA i PROTISTA. Mikoplazme su najmanje i najjednostavnije stanice. Njima su vjerojatno bile slične preteće današnjih stanica.
BAKTERIJE
-bakterije su MIKROORGANIZMI vidljivi svijetlosnim mikriskopom i spadaju u carstvo MONERA. GRAĐA: I. STANIČNA STIJENKA – Građena od PEPTIDOGLIKANA MOREINA ( ne od Celuloze). To su polisaharidi i Peptidni Lanci. Štiti stanicu da se ne rasprsne u Hipotoničnoj otopini, a tu se nalaze i tvari koje su za domaćina otvrovne.
II. Stanična membrana- lipoproteinska
III. Nukleoid- nakupina DNA – odgovara jezgri u EUKARIOTSKOJ STANICI. Nukleid sadrći prstenastu molekulu DNA.
IV. KAPSULA ili ČAHUra- sluzavi omotač koji služi za pričvrščivanje za podlogu- zubni plak.
V. Bičevi – služe za POKRETANJE- nalaze se kod nekih bakterija
VI. Pili- kratki IZDANCI slični bičevima i također omogučuju pričvrščivanje za podlogu – SPOLNI PILI omgogućuju spajanje DVIJU BAKTERIJA u procesu KONJUGACIJE.
VII. RIBOSOMI- jedini organeli u stanici, najsitniji a služe za sintezu bjelančevina
VIII. PLAZMID- imaju ga neke bakterije, to je mala kružna molekula DNA sa svega nekoliko gena ( 2-300) i daje bakteriji neka korisna svojstva npr. Otpornost na antibiotike.
Razmnožavanje:1.DVOSTRUKOM DIOBOM- kada iz jedne stanice nastaju dvije (genetički jednake) = KLON. Najrpije se podijeli nukleoid, a zatim citoplazma.
2.KONJUGACIJA – je oblik razmnožavanja kod kojeg dolazi do mješanja gena npr. Escherchia coli- bakterija ima PLAZMID (f+) spoji se sa citoplazmatskim mostom sa bakterijom koja nema plazmid (f-) kopija plazmida prelazi iz bakterije f+ u bakteriju f- i donosi joj novo svojstvo.
3.TRANSFORMACIJA= pretvrodba, kada komadić iz DNA ulazi iz okoliša u stanicu i ugrađuje se u bakterijski kromosom i donosi nove osobine bakteriji
4.TRANSKDUKCIJA- prenošenje gena iz bakterije u bakteriju virusima
PREPOZNAVANJE
Posoji metoda po GRADMu- danski liječnik
Zbog razlike u građi stanične stijenke bakterij različito primaju boju. Postoje:
a) GRAM+ - imaju JEDNOSTAVNIJU strijenku sa mnogo MUREINA- PEPTIDOGLIKAN, primjer:bacilus sufilus
b)GRADM- -imaju složeniju stijenku sa manje mureina i otpornije su na DJELOVANJE ANTIBIOTIKA, primjer: Escherichija coli
UZGAJANJE(kultivacija)
-u laboratoriju na hranjivim podlogama
-smjese tvari potrebne za rast i razmnožavanje bakterija
Mogu biti:TEKUĆE I KRUTE
Za ukurćivaje tvar AGAR-AGAR ( polisaharid iz crvenih algi) na hranilištima nastaju kolonije bakterija raznih oblika i boja koje su vidljive golim okom.
Spore. Kad se bakterija nađu u nepovoljnim uvjetima prelaze u čahuricu-spou( to je sporulacija) i tako preživljavaju nepovoljne uvjete ( tada se ne hrane, ne rastu, ne razmnožavaju).
Disanje: bakterije mogu biti AEROBNE-uz prisutstvo kisika i ANAEROBNE-bez prisutstva kisika
ISHRANA:
1. AUTOTROFNA(SAMOHRANJENJE)
a)FOTOSINTETSKA. Stvaraju hranu pomoću sunćeve energije a sadrže bakterioklorofil
b)KEMOSINTETSKA- za proizvodnju hrane dobivaju energiju vršeći neke druge kemijske procese( sumporne, željezne, manganove bakterije)
2. HETEROTROFNE A)Sakrofiti-žive na trulježi i uzrokuju TRULJENJE ( razgrađuju bjelančevine na NH3 i NHO=. Uzrokuju i vrenje. Razgrađuju složene organeske spojeve na jednostavne uz oslobađanje energije( octeno vrenje, mliječno vrenje)
b) PARZITI- žive na štetu domadara i uzrokuju bolesti biljaka, životinja i čovjeka. TO SU PATOGENE BAKTERIJE
c)Simbioniti-žive u zajednici sa DOMADAROM( oba organizma imaju koristi) npr. – Escherichia coli u crijevu čovjeka proizvodi vitamine K i B12. Neke bakterije kod biljojeda razgrađuju CELULOZU. Neke žive u kvržicama na korijenju djeteline i vežu dušik iz zraka što je korisno biljci, a biljka za uzvrat bakterije hrani.
STERILIZACIJA-uništavanje svakog oblika života pa i SPORA djelovanjem visoke temperature
-postiže se najčešće kuhanjem a najdjelotvornija je sterilizacija pod pritiskom pare kad se povećava temp. vrelišta vode npr. u AUTOKLAVU
BAKTERIJSKE BOLESTI
-neke poznate su: SIFILIS-neka spolna bolest
TUBERKULOZA-najčešće napada pluća
TETANUS-zli grč
KOLERA-crijevna bolest
TIFUS-crijevna bolest
UPALA PLUĆA
KUGA
DIFTERIJA
-bolest nastaje zbog oštećenja tkiva kojim se bakterija hrani ili zbog otrova (TOKSINA) koje bakterija izlučuje
-ANTIBIOTICI-tvari koje uništavaju bakterije jer koče rast i razmnožavanje
-izlučuju ih neki drugi mikroorganizmi
-prvi otkriveni bio je PENICILIN kojeg izlučuje ZELENA PLIJESAN (gljivica) – KISTAC ili Penicilinum notatum. Otkrio ga je Alexandar Fleming 1928.
ANTIBIOGRAM-metoda otkrivanja najdjelotvornijeg antibiotika
-nahranjivu podlogu se stave diskovi filter papira, natopljeni u razne antibiotike, oko njih se nasadi kultura bakterija. Najdjelotvorniji je onaj antibiotik oko kojeg je najveća zona bez bakterija tj. zona INHIBICIJE- zona kočenja rasta i razmnožavanja
|
