čitam, mislim, pišem ...
16.12.2007., nedjelja
Haruki Murakami: južno od granice, zapadno od sunca
|
sreća da sam murakamiju dao još jednu šansu. naime, prethodna knjiga nakon potresa, toliko me se (ne) dojmila, da nisam našao za shodno ništa o njoj niti napisati. južno od granice me iznenadila. počeo sam je čitati, a zatim gutati. u dva zalogaja je sve bilo gotovo. jako me se dojmila, jako mi se dopala. knjiga ima jednog jedinog lika, hajimea, i njegov život kroz koji se naravno provlače njegove ljubavi. dječje, pubertetske, usputne, promašene, i one ostale. onu dječju, a zove se šimamoto, pamti kroz cijeli život. kao i mi, zar ne? i često u životu misli da ju sreće, ali ne. kao i mi, zar ne? često je u svojim djevojkama traži, ali ne nalazi. isto tako i mi, hehe, već sam vam dosadan s tim, znam. no evo zapleta. ipak, jednoga dana, hajime sreće šimamoto-san. ali mi ne, zar ne? i to je jedan od razloga zašto mi se knjiga dopala, jer je upravo tu izašla iz neke maglovite stvarnosti i odvela me totalno u zemlju maštariju. naravno, sreo ju je kad je već život uvelike prošao. kad su oboje imali svoje prošlosti i svoje (bar on) sadašnjosti. sreli su se i neću vam reći što se zbilo, ali znajte da se raspetljavala njihova budućnost. knjiga ima još ženskih likova koje hajime uvlači (ili one njega) u tipične muško-ženske odnose. jedna od njih je izumi, cura koju je grdo prevario i grdo oštetio. (nismo li svi?, ja bogamijesam) mislim da bi u stvarnom životu hajime bio proglašen za klasičnog muškog šovinistu (ali ne i svinjom, to ne) curu je prevario s njenom tetom. ni ženi nije ostao vjeran. a ipak, nekako je cijelim čitanjem pozitivan lik. ma kako je to moguće? ja mogu reći da sam se kao muški čitač poistovjetio s jedinim muškim likom (zato mi je valjda i simpatičan, a i zato jer ima zgodnu curu, baš kao i ja u svojoj mašti. što znači da sam čitanjem knjige spojio dvije mašte, hehe). pretpostavljam da se čitateljice poistovjećuju s šimamoto-san, ne? i svi dok čitamo zaboravljamo na svijet oko sebe. i u zbilji i u knjizi. i zato me se knjiga tako dojmila. |
- 20:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #
12.12.2007., srijeda
Lisa See: Snježnica i tajna lepeza
|
sjajna slika iz ne tako davne kine. strašna slika o položaju žene. žena kao stroj za reprodukciju, kao sredstvo za čišćenje, kao alat za kuhanje. žena koja u životu propada jer su joj ugledni roditelji propali i mogli je udati samo za mesara. i žena koja u životu napreduje jer su joj roditelji polomili dovoljan broj kostiju pa posjeduje vrlo, vrlo, VRLO mala stopala. i ništa drugo. žene koje, dok su trudne, vraćaju se svojim roditeljima da nisu na teret muževima. tradicija. kina. zar i oni žive na našoj maloj planeti? pa čega još tu ima? ili smo mi europljani vanzemaljci? |
- 20:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Tracy Chevalier: Gospa i jednorog
|
hm... zanimljivo šahovsko otvaranje pretvorilo se u nezanimljiv remi |
- 20:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
mavis cheek: seksualni život moje ujne
|
o, kako preslatka knjiga. s guštom sam ju progutao. očito prethodna knjiga nije iznimka, književnica ima laku ruku. i očito nekog (ako ne i sama) s iskustvom o .... dakle riječ je o klasičnom pogledu "iznutra": kako se jedna pristojna gospođa u drugoj polovici svoga života uspije prepustiti ljubavi. naravano, tu je klasičan brak, klasična djeca koja već imaju svoje brakove i svoju djecu, klasičan gornji srednji sloj gdje situirani suprug brine o financijama, a naša draga gospođa provodi godine u umjetnosti i raznim oblicima uobičajenog, tihog, mirnog (jesam li spomenuo klasičnog) života. i onda se dakle ona uspije zaljubiti kao mala klinka, jednim pogledom, jednim ponuđenim rupčićem. dalje otkrijte sami. ako ste već varali svog dragog, ponovite gradivo. ako niste, zavirite. ah, ljubav, ljubav. da li je ljubav dovoljan razlog da ostavite svog supruga kojeg volite i s kojim ste preko dvadeset godina u braku, da se spakirate i otputujete u indiju s čovjekom kojeg ste upoznali prije šest mjeseci i s kojim od tada strasno proživljavate svaku slobodnu (i u laž zamotanu) minutu? da li je ljubav zaista dovoljna? mavis cheek je to prekrasno opisala... pusa svima koji su kroz to prošli i donijeli istu odluku. |
- 20:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
wei hui: šangaj baby
|
e, ovu sam knjigu dugo lovio po knjižnicama. dosta sam o njoj čuo prije čitanja i s nestrpljenjem je dočekao. nije me srušila s nogu, no nikako ne bi mogao reći nešto loše o njoj. na glas je prije svega došla kao knjiga u kojoj autorica "otovoreno govori o sexu" i inim stvarima 21. stoljeća. ma, čitali smo mi i bukowskog i millera pa nam to već davno nije fora. gargantua i pantagruel, sjećate se toga?. jedino što je fora, je što se radnja odvija u kini. eto, dekadentni zapad smo davno popljugali, sada je na redu dekadentni daleki istok. ok, neka im bude. dakle, ako vas zanima kako žive djeca bogatih kineza, navalite, knjiga je ok. a glavna junakinja je baš moj tip prigovor imam na izdavača: previše tipfelera. |
- 20:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
mavis cheek: napredak patricka parkera
|
jedna zgodna knjigica o jednom prilično antipatičnom i uspješnom tipu i njegovoj nesuđenoj ljubavi koju je odbacio kao šlapu, a ona mu se cijeli svoj život želi osvetiti. vrlo pitka, zanimljivo pisana, teško ćete zaklopiti korice i otići na spavanje. no, ništa više od toga. brzo ćete ju i zaboraviti. |
- 20:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.12.2007., utorak
amos oz: moj michael
|
kako da počnem? pa evo, prvi i jedini osjećaj koji osjećam je: prijevara i laž. knjigu sam uzeo jer me zainteresirala radnja koja priča o jednom mladom paru, blablabla. počeo sam čitati i sve je bilo ok. priča se priča iz perspektiva glavne likice (jel se tako kaže za ženskog glavnog lika?). i nakon prvih nekoliko strana, priča ona svoju priču, zanimljivo i zgodno, a onda mi padne na pamet na amos oz i nije baš žena. nego muško. i onda se osjetim prevareno. jer sam htio čuti i čitati priču iz ženske perspektive. jer me ne zanima radnja (za to mi služi ludlum), nego me zanimaju misli, primisli i osjećaji. zar zaista mr.oz misli da toliko dobro poznaje žene da može pisati iz njhova uma? sorry, mislim da ne. pa sam lijepo prekinuo čitati knjigu. i sad je lijepo idem vratiti natrag u knjižnicu. _____________ |
- 14:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
javier marias: u boju sutra na me misli
|
nije mi se dopala ova knjiga. dečku je to prva. zaplet je smislio fantastičan, toliko intrigantan da sam čak i pročitao cijelu knjigu samo da čujem što se na kraju dogodilo. na kraju me dočekao potpuno neočekivan rasplet, svaka čast: dva teška udarca šakom u moju glavu: prvih deset i zadnjih pet stranica knjige. sredina me udavila. čovjek silom želi sve, doslovno SVE u knjizi opisati detaljno na bar deset stranica. svaki lik, bez obzira koliko sporedan, opisan je izvana, iznutra, sa cijelom svojom prošlošću...... u glavnom, udavio me. ne volim kad u knjizi moram preskakati poglavlja. a to sam ovdje činio često. |
- 13:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
john updake: udaj se za mene
|
ništa se nismo promijenili, ništa nismo naučili. priča je stara nekoliko desetljeća. muž vara ženu koja vara svoga muža. muž muževe ljubavnice je ljubavnik njegove žene. zgodno? trivijalno? životno! pročitajte, knjiga se pije, poput pitke, svježe vode. da li ti varaš svoju ženu ili muža? ili imaš namjeru? hoćete se razvesti? pročitaj ovo, možda te uspije vratiti na staro. možda ubrza to čemu brzaš. čitaj kroz tuđe oči kako to izgleda. a izgleda životno, svakodnevno, obično. i teško. olovno teško. donijeti odluku, bilo koju odluku, je poput dizanja broda jednom rukom. knjiga ima i svoj kraj, ha. zanimljivo, ima ih nekoliko i ne mogu vam nikako reći kako završava jer završava, čini mi se, onako kako baš ti hoćeš da završi. ja sam svoj kraj izabrao. knjige. |
- 13:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
shan sa - igra go
|
evo još jedne ljubavne (sorry ljudi meni su sve knjige ljubavne, u takvom sam moodu). mjesto zbivanja je opet hina, ovog puta u xx stoljeću. u pozadini blješte neki ratovi, neke prolazne ljubavi, neke društvene promjene, ali who cares. ona je mlada kineskinja on je japanac u najboljim godinama. priča je pitka, poglavlja priča ona, pa on, pa ona, pa on i tako do kraja. poput vode u vjedru kojeg nosimo, i priča se ljulja, prebacuje sa strane na stranu, malo jače, malo slabije. i da, smočit će vam ruke definitvno, jer vas priča opčinjava i zaboravljate na vrijeme, na neravnine, na sve oko sebe. čekate što će se dogoditi, čekate ljubav da zasluži svoje veliko početno slovo. one prolazne ljubavi su snažne, putene, one su stvarne ali njih gledamo na dlanu. u njima uživamo ali njih ne čekamo. čekamo veliku ljubav. čekaju i naši junaci i neću vam reći što se s njom zbilo. prokomentirat ću svoje osjećaje. jedan mi se dogodio usred čitanja kad sam sebe prepoznao kad je bila riječ u ljubavnoj sljepoći. o, koliko puta sam i sam u životu bio sljep, kad nisam vidio ljubav do sebe, ljubav u njihovim očima, kad nisam prepoznao ljubav u samome sebi. a vrijeme je neumitno gazilo.... prepoznati ljubav, umjeće života! odgovoriti na ljubav, smisao života! drugi osjećaj zbio se na kraju knjige. osjećaj koji snažno steže grlo i štipa oči, koji poseže za posljednjom stranicom tražeći sljedeću. kraj? neeeeeeeee, hoću još, hoću dalje, hoću se vratiti na početak i ponovo proći njihove živote. ispraviti, skrenuti, ukazati, reći im: pa dajte ........ ali vrijeme je jednosmjerno i nezaustavljivo . |
- 13:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
shan sa: carica
|
knjiga koja otkriva kako lako usvajamo stereotipe. knjiga ih potpuno razbija, jer... opisuje nam davnu i prastaru hinu (zemlju hineza) u kojoj ljudi nisu iznutra žuti a izvana sivi. zemlju koja nije tako jadna kako su nam ju predstavljali komunisti desetljećima. knjiga se bavi samo jednim likom, likom carice, jednom izuzetnom (ok, i izvanprosječnom za to doba) ženom. nestandardnom, koja je tom nestandardnošću jako dobro znala upravljati. caricom koja na vrhuncu svoj epostala car. više od toga se i nije moglo. knjiga nam opisuje žene koje ćute. opisuje (opet, sjetite se crvene orhana pamuka) "pogled iznutra". žensku ljubav kroz dušu žene. i opet ću se zakačiti na jedan sporedan detalj, detalj koji mi je zapeo za oko i kod pamuka: pogled na homoseksualnost u ta davna vremena (carica se zbiva u stoljeću sedmom). naime, carica naše shan sa rano ulazi u carev harem (da, da, i kinezi su imali hareme), gdje okružena stotinama žena i stotinama eunuha (to su oni, "bez") s jedne strane uči, no s druge i uživa, upravo od žena. stvar je toliko jednostavna, bistra poput kristala: seks je samo prirodni nastavak ljubavne žudnje, zatvaranje kruga. ljubav kao sastavni i neizbježni dio našeg života, poput kruha i vode, nešto bez čega se jednostavno ne živi, jedino se može ugasiti (bolje reći utažiti ili primiriti, pa i nahraniti) upravo čistim putenom aktivnostima, tj. seksom. i , naravno, u haremu gdje muškaraca i nema, ljubav sa drugim ženama je nešto toliko prirodno, toliko normalno, toliko obično i uobičajeno. ipak, (neki bi rekli, naravno) kad ženu zamjeni muškarac, kad se na koži osjeti drukčiji dodir, čvršći hrapaviji stisak, kad se upozna s onim što ljubavnice nemaju, i putenost mijenja svoje kriterije, pomiče ljestvice očekivanja. pamuk o istoj temi govori iz drugog aspekta, no početak i kraj su isti: u maloj aziji, kult žene doveden je na božansku razinu. djevojka do udaje je svetinja, nešto o čemo se niti sanjati ne smije, što uzrokuje odscijanje ruku, vađenje očiju ako se samo pogled prema njoj baci. u tako osiromašenom društvu, muškarci (naravno, haha, i oženjeni a pogotovo neoženjeni), svoj višak hormona ispucavaju na lijepim mladićima. pogledati, pogladiti pa i obljubiti nekog dečkića meke glatke kože je i normalno i obično i uobičajeno. zadovljavanje strasti u hini (da se razumijemo, knjiga ipak opisuje carski dvor, ne i običan puk, a to vjerujem i ne mora biti isto) prepoznato je kao jedna od ljudskih potreba, uz žeđ, glad, i slično. znate što moćna supruga radi kad primjeti da svom suprugu nije više interesantna (ma je, ali ne u onom, "električnom" obliku, znate, kad se dlačice na koži nakostriješe dok udišete miris s kože svoje ljubavnice i dok plaho osjećate kako ona jagodicama prstiju prelazi preko vaših leđa), ona mu u krevet sama dovodi mlade (kod njih je to značilo petnaest-šesnaest godina) djevice s kojima bi onda oni kraljevski vodili ljubav, praznili svoje naboje i zadovoljavali svoje egoje. zašto? to bi ja nazvao "imati stvari pod kontrolom", jer moći dovesti znači i moći odvesti. moći dati znači i moći uzeti. ljubomora? svašta, dovoljan je bio jedan pokret ruke da mlada (bivša) djevica i cijela njena obitelj odlete u tamnice, pod hladna mora ili s druge strane tibeta. o tempora, o mores! pravim knjigoljupcima se moram ispričati. jer ni pamuk ni sa ne pišu knjigu o ljubavi kako bi se to moglo zaključiti iz mojih osvrta. ne, oni pričaju o cjelokupnom vremenu tog vremena. o svim zbivanjima. naročito kod pamuka, ljubav je u drugom planu. no, oprostit ćete mi, mene ipak ljubav najviše zanima. ne i neki borci za umjetničke stilove, ne i potraga za ubojicama (puna ih televizija, bljak), a niti ne izgradnja carskih palača usred rižinih polja. ok, zanimljive kulise. |
- 13:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ... NA POČETAK poštanski sandučić: ggirry@gmail.com _________________________________ google-site-verification: google8930073dab7299a1.html
koliko nas ima
tko chita? __________________ a i drugi chitaju: FORUM knjiški moljac suzette xiola mačka u martama projekt prodaj maglu Urbana riječ lupiga -------------------------------- bookmark booksa lupiga metro -------------------------------- BLOG.HR |