gespenster-divisionen

srijeda, 04.04.2007.

Izdaja

pa kaže...


IZDAJA


Uz vedri osmjeh i šake pune rukovanja
Uz dobro društvo i dobro piće
Uz laganu šetnju, sunčano vrijeme, manje i veće probleme
Uz povjerenje, poštovanje i razumijevanje
Uz zaklinjanje, pomaganje i prijateljevanje
Uz priču i dobru glazbu-
Nikad, baš nikad neočekujem -Izdaju! ---->Tada bio sam,
kako da to opišem, beskrajno izdan i
u tom trenutku moj ojađeni um ugledao je zamislite
utjelovljenu IZDAJU! Bilo je to samo na jedan trenutak
ali mi se urezala u sjećanje do detalja koje sam vidio
u mislima vrlo jasne još danima poslije. Bila je to spodoba
vrlo visoka veća od svih koje poznam za glavu. Stajala je
pored mog "prijatelja" i držala mu lijevu ruku na ramenu
dok joj je na licu bio izdužen osmijeh i nepomičan kao u
pokojnika na posljednjem ispračaju. Lice toj spodobi bilo je
potpuno bezizražajno i nije odavalo druge emocije osim
paraliziranog osmijeha na usnama i strave koja je izvirala
iz očnih duplja i krvavih suza koje su joj padale preko lica.
Imala je Izdaja oči samo što nisu bile u glavi nego u desnoj
ruci. Oka si je oba iskopala da nemora gledati u oči onoga
koga je izdala.
Nosila je stari odrpan kaput sastavljen od izrezanih
komada odjeće. Svaka zakrpa prestavljala je svaku
pojedinu izdaju koja se desila u cijeloj
ljudskoj povijesti. Na najsvježijoj crvenoj
zakrpi pisalo je ime i moga izdajice. Primjetio
sam da za pasom čuva kesu Judinih
srebrenjaka kao znak raspoznavanja.. možda.
Dobro se sjećam samo još jednog detalja-
odurnog smrada kojeg je ta spodoba širila.
Smrad još nisam sprao sa sebe i mislim da
još dugo neću - bio je to smrad raspadnutog mesa i
prijateljstva mrtvog već duže vrijeme.

- 15:31 - Vaši Komentari (26) - Za Ispis - #