|
Akcija je počela, kad nas je na raskrižju Foča - Šćepan polje zaustavila milicija. Ugodni razgovor s kolegom, završio je tak da sam mu na cesti gurnul 10 eurića v džep. Moglo je proći za 30 eurića, i to na pošti u Foči.
Od tog raskrižja, pa sve do Žabljaka, svega je stotinjak kilometara. Vožnja traje negdje oko tri sata. Cesta prava drumska, kanjon Sutjeske, granični prelaz Šćepan polje, pa tak sve do NP Durmitor. Ni to nije kraj, jer od ulaza u Durmitor pa do Žabljaka ima oko 40km puta, koji je donedavno bio makadam, a sad je uski i zavojiti asfalt.
Dobro da smo tu cestu uhvatili još za dana, jerbo je krajolik prekrasan.
Dolaskom u Žabljak ostajemo malo iznenađeni, ponajviše zato što smo očekivali malo planinsko mjesto, a ne hotele i kuće u totalno divljoj gradnji. Nikšičko pivo pomoglo nam je da se što prije i bolje adaptiramo.
Prvih par dana, Durmitor se nije dao, tek pokoja rupa između oblaka otkrivala bi vrhove Međeda i Savinog kuka.
Iako je vrijeme bilo oblačno i maglovito, odlučili smo se popeti na greben Međeda i proći jedan od najatraktivnijih dijelova masiva Durmitor.
Dan odmora, prije rejsa, izležavali smo se u atletskom kampu Žabljak.
Kamp je priča za sebe, mjesto gdje se jede, spava, izležava na terasi, melje bedastoće, satima i satima...danima.
Odlazi se na trening, dvaput, triput...ima i ona koja ide pet puta!
Ja sam se tamo uglavnom izležavao u svim pozama i na svim ponuđenim stolcima, ležaljkama, klupicama, strunjačama. Zakon!
Nisam bio jedini, ima nas još!
Trčanje? Naravno ne.
TrAking? Obavezno!
Jutro je osvanulo tmurno. Sivo i sivkasto. Ali na prijavama se već promijenilo, bar malo. Nada da će se vrijeme proljepšati. I tako bi.
Vrijeme na rejsu bilo je savršeno.
Na startu jaka ekipa, bez nekih slučajnih prolaznika na duge staze. Adrenalin.
Prije dva dana bijah gore pa sam nekak znao da će biti super staza, odličan teren, svega pomalo...pravi trek.
Start.
Kroz šumovite dijelove laganim trkom. Kolona se pomalo razvukla, ali bilo kakva mala greškica mogla bi te baciti nekoliko mjesta unazad.
Stazu je teško opisati, možda jedan trenutak sa polovice rejsa kada me Šimerman pita : "Kakva ti je staza?", odgovaram: "Genijalna, super, sve što jedna trek tekma treba imati."
Šume, livade, proplanci, stijene, kamenje, usponi, brutalni usponi, silazak, strmoglavi silazak, snijeg, jezera, sedla, prijevoj, pogledi...SVE!
Čestitam svima u cilju!
Reze su na nekim službenim stranicama.
|
