geexor

------------------------------
a whisper of Attar of Roses, the faint rustle of silk...

------------------------------

nedjelja, 22.01.2006. 16:30

Jedan život, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napišem stih.
Stvari teku, ja se držim izvan njih.

jučer i danas sam posebno smiren. brijem da se to zove "zen", al ne znam ja budizam i te spike. samo sam u nekom ... lounge modu. porješavao sam sve zacrtano, na poslu priveo par velkih stvari kraju... lagano stvari sjedaju na svoje. glava je još uvijek pretprana, al onak... uređeno pretrpana... stvari ne pucaju kada razmišljam o njima...

jučer sam otišao u kerum. poslje radne kave onako... po ručak. nikad još nisam bio u kerumu. bio u getrou, merkatoru, king crossu, ovom, onom... al nikad u kerumu. to mi se činilo kao avantura u tom trenu. u odnosu na ovaj zen-lounge je i bila. jebote kako su oni tamo nelogični... hodaš i gledaš... jabuke, banane, kruške, kupusi, mrkve, kelj, luk, krumpir, kozmetika. o jebo vas glupe. kaj tam ne razmišljaju? nemreš mi dućan posložit po pravilu "zelenje - kozmetika - hrana za ljubimce - mesina - kruh - sir. i onda u sredini tam neko tjesto, pa konzerve, pa ovo, pa ono..." svjestan sam da je to jedan 'rvacki pokušaj nekog podsvjesnog marketinga, ali jebo vas takva podsvjest. dajte mislite ljudi... pa došao sam po ručak, pobogu. da sam došao po kozmetiku red bi išao "povrće - kozmetika - meso - još kozmetike - tijesto - blagajna". pa ako sam došao po kozmetiku, valjda ću radije usput kupiti neke čokoladice, čips ili nekaj takvo, a ne brašno ili tjesteninu. fak. ako sam došao po ručak, ubacite mi na put vino, sokiće ili tak nekaj, a ne kozmetiku. ako sam došao po zalihe za tulum stvari idu "izgubljen - još malo izgubljen - vino/žestica - sokovi - zujim - pivo - zujim - grickalice - zujim - blagajna". neš ti logike. brijo sam da trgovci nastoje razmišljat kao potrošači, al očigledno do tog stadija još nismo došli. još uvijek ne razmišljaju trgovci, nego direktori. ali nema veze...
ubo sam neku puretinu, curry i nekakav kruh. nisam znao da doma već imamo curry. i da ga ne koristimo. bezveze.

izašao sam, zapalio pljugu i nastavio do doma u lounge modu. cibona je izgledala nekako veće, mlađe... smirenije. i ja sam izgledao nekako smirenije. ko da više nema košmara u glavi.

navečer sam odradio dobar posao. sredio puno toga. probudio se oko 12h. popio kavu, odgledao nedjeljom u 2... nemam to potrebu komentirati. da nisam ovolko zen-lounge vjerojatno bih imao.

i tak svira "Lounge For Lovers 2". dobar je. čudo da me ne bedira. "Isović" mi je jednom prilikom rekao "tek kad budeš zadovoljan svojom samoćom moći ćeš tražit nešto pravo. tek kad netko bude dovoljno dobar da odbaciš samoću kojojm si zadovoljan, moći ćeš s tim nekim tražit ono pravo". ovo nije doslovan citat... tko bi se više sjećao. al to je bilo uglavnom to. nemam pojma jesam li zadovoljan samoćom. ali par stvari zam...

ponovo sam onaj stari... blago isprazan, smiren, nabrijan na posao, blago hiperaktivan i jako kreativan. čak mi se i crta. rijetko mi se crta. i vidi se da mi ide... barem bolje nego ikada. jebat ga kad nisam talentiran. brijem si počet učit klavir. to mi je preopako. nemam pojma jel zato što me to uvijek privlačilo, ili zato kaj su mi "maksim mrvica" i onaj klinac iz one serije o neurologu koji je nakon smrti žene ošo u pripizdinu prakticirat opću medicinu, totalno mračni likovi. brijem da nije potonje. nikad se nisam poistovjećivao. barem mislim da nisam.

eh da... zašto ne pišem blog onak često koliko sam mislio... pred 2 tjedna sam, pišući neki tok misli ili nekaj takvo, nesvjesno počeo pisat nekaj dugačko. roman ili nekaj takvo. neam pojma kaj će bit od toga... vjerojatno ništa, kao i od većine stvari na koje zabrijem pa se ohladim. uglavnom, umjesto pisanja bloga, tekstova i ostalog, zapisujem ideje za ta slova na papiru. odnosno isključene dijelove snopa elektrona na jako osvjetljenom staklu. kako bilo, to mi je gušt. brijem da bu dobro. ako niš drugo, onda barem simpatična nakupina namagnetiziranih čestica metala na metalnoj... pardon staklenoj ploči (imam novi disk).

sljedeći citat se ne veže na mene, nego na taj izdrk kreativnosti u folderu tekstovi/moji.

New blood joins this earth
And quickly he's subdued
Through constant pained disgrace
The young boy learns their rules

With time the child draws in
This whipping boy done wrong
Deprived of all his thoughts
The young man struggles on and on he's known
A vow unto his own
That never from this day
His will they'll take away

What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never be
Never see
Won't see what might have been

What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never free
Never me
So I dub thee unforgiven

They dedicate their lives
To running all of his
He tries to please them all
This bitter man he is
Throughout his life the same
He's battled constantly
This fight he cannot win
A tired man they see no longer cares
The old man then prepares
To die regretfully
That old man here is me

...

You labeled me
I'll label you
So I dub the unforgiven

okej, ima malo autobiografskih elemenata... jebiga... ima ih u svemu...

Ukupno 3 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

<< Arhiva >>

geexor

------------------------------a whisper of Attar of Roses, the faint rustle of silk...------------------------------

------------------------------
a whisper of Attar of Roses, the faint rustle of silk...

------------------------------