G2G

četvrtak, 14.07.2005.

Zastave (Xl)

Fafe
Danas sa još dvojicom radim u gradiću Fafe iako smo stacionirani još uvijek u Portu.

Danas se neću odmarati do 15.00 već tek do 14.00 jer baš tada imam dogovoren sastanak u banci. Ako uspijem nešto prodati neće mi biti žao!!

Loše za moral, ali danas još nisam prodao ni jedan komad. Tješi me samo to da vremena od ostatka radnog dana ima.
Dečki se žale na bolove u rukama (jer slike su teške), nogama, ramenima.
Ja sam počeo nositi po 20 komada u mapi. Poslom se umorim, istina, ali nekih posebnijih bolova, problema nema. Žuljevi jedino.

Ah da. Vidi se snaga kršnih momaka...kuku-i-lele čim malo jače podignu, a znaš mene i moju 'konstrukciju'!?!?!!!!!!!!!

Moji su mi javili da mi neće poslati ostatak garderobe DHL-om jer, kažu, ne isplati se zbog carine.
Nemam podatak o tvojem kontaktu s mojima,......dal' postoji ili ne, ali nadam se da sve funkcionira!

Jučer sam bio u nekoj putničkoj agenciji. Prodavao, ali i sakupljao informacije. Najjeftinije, a što bi bilo Lisboa-Zagreb je Lufthansina linija preko Frankfurta, a koja do 14.-og ovog mjeseca košta 375,-€. Nakon tog datuma poskupljuje na 400,-€.
Što će reći da ako ikako mislim vratiti se moram uštedjeti više od 400,-€.
Da li će to biti moguće u ovim mjesecima to ćemo još vidjeti.
Na kraju,.......ne znam zašto sam počeo pisati o povratku. Kao da je on planiran ili isplaniran.

Saši se snovi očito nisu ispunili. On je izgubljen.
Sa stanarinom kasni podosta i ne znam kako će se ta serija s njim završiti.

Nešto kasnije!


Da li moram pisati da je dan bio naporan i da me bole stopala?!
Zatvorio sam svoju butigu neobično rano. To je kao moja nagrada meni samom.
Nakon današnje popodnevne pauze nastavio sam obilazak ovog grada.
Do 16:15 h (po lokalnom vremenu) ja sam obišao čitav centar ovog grada uzevši i obilaske okolnih ulica.

I, pogodi!!
Ništa, niko ništa.
Sa pojavom odbijanja susrećem se svakog dana, ali ovo je drugi dan do sada da u danu nije bilo ni jednog kupca.
Takva situacija je ostala sve do, rekoh, 16:15 kada sam beznadežno uletio u neku banku (upravu banke, točnije, jer same bake ovdije rade do 15.00).

Banka ko banka, uprava isto, ali tamo sam naletio na jednu ženu (djelatnicu) koja je odmah izletjela da voli pomalo 'orjentalne stvari' (valjda me misleći tako 'skinuti' ako ne s kurca na kojem nisam dugo bio, onda sa....... ma šta ja znam čega).
No, he, imam ja i slona.
Mislim, slonove. Baš kao rađeno za nju od tehnike do tematike. I osim slonova ona se nasukala na još jednu sliku.

Cijenio sam ih 80 i 75,-€.
E, to joj je bilo previše i ma koliko je ovo jedan od naroda cjenkanja . cjenkanja i nije bilo.

Da skratim, spustio sam cijenu na 120,-€ pod uvjetom da uzme obje.
Tako je i bilo – obje!
Kada me je ispatila, slike uzela digla je takvu galamu (temperamentna neka mujer!!) da sam se uplašio.
Uzbunila je kolege i svi su sjatili oko mene.
Trajao je taj skup 1 i 25 minuta. A kako je svima ispričala koliko je platila svoje slike više nitko nije želio čuti za 80,-€.
No, u toj sam igri prodao još pet komada.

Tako.
Za tih 7 komada ja sada u novčaniku držim 420,-€.
To je moj rekord i u broju prodanih slika i u dnevnoj zaradi.
Pa da,......rekorder.......grupni!!

Video...rekorder!!

Joj, mislim da bi Ľ duše prodao da mi je na paspolaganju. Mislim, video! Baciti bezbrižnu drkicu......... Jebate, pa to je san svakog od nas!!!!!!!
Kako smiješno to tebi mora zvučati – znam, ali.......... dobro znaš kakve su atmosferske prilike što se bilo čega seksualnog tiče.
No, svejedno, danas okupiram i zauzimam kupaonu.......na jedno dulje vrijeme pa će biti brćkanja i bućkanja, prsnog i leđnog, poplava nadasve. Ah!


Ipak, zadovoljan sam sobom.

Joj, udavio te brojkama. Sorry.
Sada sjedim u pastelerii, pijem espresso sa mlijekom
(što ovdije nije isto što i kava s mlijekom jer onda dobiješ onu čuvenu čitavu copa-u od jednog decilitra)
i razmišljam kako da zbrišem s tom lovom. Zezam se!
Pušim i pišem ti.
Daj, zamisli da nisam ušao u tu banku?!?! A istina je da sam ju umalo zaobišao.

Eto, ali jesam, ušao sam.
To je razlog što se na temelju tog čistog slučaja
(i na temelju činjenice da vučem najveći broj slika sa sobom zbog veće ponude......zato sam možda i imao slonove!!!)
sada odmaram.

Nemaš pojma koliko mi je drago što sam se u ovlikoj mjeri (sasvim)
uklopio u društvo pogotovo što sam u to sumnjao i toga se bojao (priznajem).
Nisam poseban, nisam drugačiji, nisam ništa vanredno. Tek pomalo udaren kao i drugi i .......... Kako u tome uživam.
Godi.

Zaista sjajno!!

TEBI JEDNA SJAJNA PUSA!!!


- 22:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #