Zastave (I)
A-ha,....pola 11 izjutra. Ja pijem prvu jutarnju, eto pišem, pušim.
Po i prema jučerašnjem zapisu u ovo doba sam trebao biti nadomak Zagreba, ali......... Naravno, zakrmio sam pošteno tako da je stari solistički otprdio do Zagreba.
Ma kako ne bi.... on me budio. On za tako nešto nema ni volje ni živaca. Nikada nije glumio u takovim filmovima. Jučer sam nakon pisanja napravio jednu malenu sličicu, a nakon toga blejao u ribe.
A mobitel kao za inat nije zvonio; niti je nazvo Saša, niti stara, buraz, nisi nazvala ni ti, nitko od grupe sa kojom putujemo, a i ostatak svite ostao je nijem. Nitko. Što se Saše tiče i bolje da ne puni previše mobitel. Ne trebaju mu sada takvi troškovi.
Na putu svaka će nam kuna nešto značiti.
Ali zaista, što meni nedostaje ovdije; Imam hranu, krov, svoj taj neki svijet, nekog Njega (Sašu),....etc. Ima u tome i istine.
Ali ja ne mogu više biti tu. Snovi me proganjaju iako nije da odlazim zbog snova kao snova. Na ovom mjestu kroz ovo proteklo vrijeme živim se čudom čudim što nisam dobio tikove (a i oni su lakša 'opcija').
Pogledaj,..kako sam započeo pisati na kraju ću još završiti i na psihozama. Vidi se da nisam zbrojen.
A u kakvom stanju češ ti završiti čitajući sve ovo mogu samo zamisliti.
Zanima me i dal' se Onaj tvoj javljao?!!?
Uz sve to, iako pišući o tom odlasku, sve više sumnjam u taj famozni odlazak.
Zašto??
Ne znam. Ta sumnja, što se mene tiče i kad smo već tu kao da je iskundačena strahovima a koje sam sposoban pregristi i stisnuti ta svoja muda. Do čega onda točno??
Opet – ne znam. Konkretnog razloga nema ili mi barem nije jasan. Kao kroz izmaglicu.... intuitivno prisuće osjećam ga. Ništa više. Danas će i Saša doći. Što se toga tiče on i ja imamo mnogo toga za pojasniti. Sve njegove 'magle', sve nedorečenosti, a osim toga moramo pojasnti sve ono što tek dolazi. Sada u neravnoteži nesigurnosti i straha, straha i nesigurnosti čekam da Apaurini počnu sa svojim djelovanjem. Jesam, mislio sam da mi oni neće trebati barem dok vrijeme trošim sam. Dok ovo pišem ponestaje mi ili zraka ili daha (ili je to jedno te isto – sada ne pokušavam pronalaziti razliku koja vjerojatno postoji).
[edit: ....neštko kasnije]
Agonija.
Kiša je počela prati prozore. Možda me umiri. Apaurin je započeo svoj posao.Tek me usporio........osušio usta, ali još uvijek ne dolazim do zraka. A Mr.Saša... sa njime sam se sukobio i danas i jučer. U svemu tome (njegovim idejama koje iako su plod mašte dobrim dijelom su i ostvarive) pokušavam naći nešto za sebe, pokušavam da me ne diraju. Čak nekad, baš kao i sada, uspijevam u tome. Ja moram u tome uspijevati inače nas više nebi bilo.
Ako se pitaš gdje je on sada dok ovo pišem (danas pišem u dva navrata; jutro i večer) on spava. Prije nego sam uzeo tipkovnicu u ruke sjedio sam na podu i gledao ga mislima udarajući sebe po glavi sve dok udarci nisu popustili. Prevrtio sam i vrpcu našeg razgovora onakvog kakav je bio, nakon seksa pitajući se kako se jedno poklopilo sa drugim. Nekako čudno. Nakon toga sam uzeo papir i pribor i počeo ga crtati onako poluotkrivenog.
Mali anđeo spava. Anđeo je dok spava. Nakon toga........... Hm.
Što li me veže zapravo za to dijete??
Kada bi me on razumijo i upola od onoga koliko me razumiješ ti bilo bi mnogo, mnogo bolje. (Ipak su neke težnje pretenciozne!!!)
I nije toliko stvar što on ne razumije, što ne može ili neće razumijeti. Stvar je u tome što on razumije, al' neke stavri unatoč tome čini i dalje kako ih je činio. I ako me pitaš na temelju svega napisanoga o njemu, nama, kako se ja nosim sa time još uvijek mogu reči da ne znam. Svakako njegove mi godine ne pristaju ili moje ne pristaju njemu.
Neke stvari ne možeš očekivati od samo 18 proživljenih godina.
Nije ovaj puta 'tajna' opstanka veze u nadprosiječnom trudu koliko u činjenici osječanja da ga trebam. Trebam ga bez obzira na to kakav je, a što opet ne znači da ću pristati biti uz njega pod svakom cijenom. I opet ću reči da ga razumijem, ali Ana, to moje razumijevanje nikako nije i odobravanje. Još manje podrška. Čekam naše viđenje...uskoro.
Mora biti uskoro inače ga nikako neće biti.
Putovanje je blizu.
Kao da su preostali gotovo samo sati!
|
