74. (čitaj jaako polaaako)
27.01.2010.,
De dođi, tu negdje, stisni se blizu, bliže. Pravi se da sam tužna i da mi treba utjeha, pravi se da smo Metkoviću i da samo što se nismo utopili, dišimo jedno drugom na usta, ili se smijmo, smisli.

«Otkači šlepove, nanišani jutro i pusti tu lađu da klizi…»

/pitam se, koliko se ljudi ovaj tren ljuljuška uz Remorker?
Ili Stari Laloški vals...

Ajde, bez srama, pile, bliže:)
Još samo da se snijeg otopi i uvaljat ću te u kukurijeke i crljenicu gustu, vlažnu, i bit ćeš moj proljetni i sladak božičak, faun ili mali Dioniz, svirat ću ti. Bit će to lijepo proljeće, blistavo,
Dotad se utisni u mene, u proljeće ću ti kupit zvonca i praporce, da zazvoniš kad god ti na trepuške sleti misao o meni :)

Nekako mi smrdi po novome ova godina, ne samo miris novog decenija, ima tu nešto, ne znam što. Ma i bolje da ne znam, iznenadit ću se, znaš da to volim :) Bitno da se tu negdje smuca i tvoj miris, sve ostalo ćemo putem.
Ti se samo opusti. Moje su ruke krhke, i nema gdje se ne udarim u lakat, al kad se s glavom udruže pa još tvojom… smislit ćemo nešto, pile, bit ćemo svoji, na tuđem il našem…

Laku noć, lepi, odi spavat, ko će te budit sutra?
grom ga ubio…

00:00 - K ( 10 ) - * Drž/Nedaj


73.
16.01.2010.,
Ne mogu te se naljubiti. Ne mogu te se nagrliti, nagledati, nadržati. Nekad čak osjetim da osim romantičnosti u tome ima i nečeg drugog, ovisničkog, manijakalnog. Potreba za tobom. Luđačka, ne luda.
Nekad bi te stisnula kao rajčicu, da mi prođeš po prstima koliko mi te nedostaje. Ljubim te, prelaziš mi preko grla jezikom kao skalpelom, a trepavice ti najnevinije drhte i držiš me nježno. Podbuhle kapilarice pulsiraju na kapcima, ljubiš se kao anđeo.
Nikad nisam dotaknula tako nemoguće meku kožu, kao prezrelo voće, kao mliječno tijesto.
Divan si.

Nekad kao da uskočimo u neku sedmu dimenziju zagrljaja, svijet se svede na sendvič od nas dvoje i ono malo zraka što stane između. Zbog čistog našeg potencijala i sposobnosti da to imamo svaki dan me boli đon i sva intimna mjesta za sve ostalo. Znam što želim učiniti sa svojim životom. Još je u grubim nacrtima, ali ti si tu za finese:)
Crni labude.

A sutra… prva noć ove godine da spavamo skupa, ona koja nam je falila da takvih prošle godine bude tucet.
Noći… Noći su još milina. Jutra su teška. I sutra i dan nakon toga nemam se čega bojati i znam da neću sanjati mačje anđele i plamene stupove, neću sanjati ništa, možda ni spavati neću, samo ćutati tebe pored.
Kao narodna pjesma si, kao mileram, moj jedan jedini takav.
Volim te.

02:01 - K ( 12 ) - * Drž/Nedaj