*Deder…
Išla sam kući. Onim svojim poznatim putem, kućanice su popravljale satove što su kasnili ili ranili a ja sam se žurila od tebe. Ne zato što želim, nego za bolju budućnost. Policijski sat:) Elem, išla sam kući a pod nogama mi hruštali kamenčići od snijega, oni čime zasipaju ceste pa kad se klinci grudaju da jače boli. Elem, oni su hruštali a ja sam čula visibabe kako zvone. Vjetar je lizao obraze, al to je bilo sunce u stvari, proljetno sunce, predmnijevala sam ga :) Elem, visibabe su zvoncale i sunce je imalo jutarnju tjelovježbu u pola noći, a sve to jer je u nosnicama igrao poznat miris, oblak mirisa kamenog totema, zaigran i sretan kako samo on to zna biti. Kako samo Ti znaš to biti. Zaigran i sretan, radostan, mio, iskonski lijep kako to mogu samo najčišća bića. I pogani su igrali u zelenoj travi sivog asfalta, višeglasno, kroz prosinac i šanse. Želim otići. Sa tobom kao zastavom srca. Kao tvrđavom koja se ne predaje, čistih očiju. Nekako znam to raditi, iz kralježnice, znam. Vidio si… Ovu pjesmu sam napisala prije nekoliko godina u stvari, ne sjećam se koliko, nisam nikad previše gurala to pisanje pjesama, ali sad je, eto, dajem tebi. Zato što je dječja i iskrena, zato što je pravo moja. I zato što znam da sam našla čovjeka koji to nikad neće biti. *Nemoj da to budeš ti Kad gomila odluči da sam nepodobna, da sam previše ili premalo, preljevo ili predesno. Kad mi pokažu nauljene zatiljke... Nemoj da to budeš ti. Kada svi pruže glave da ih pogladim, ali ne ruku da im pročitam na dlanu ušća istine. Kad ljudi skinu maske i pokažu lica veprova i kozje oči, nemoj da to budeš ti. Nemoj biti u redovima ljudi za koje ja nisam čovjek nego izvor s kojeg se mogu napiti, nadjenuti mu ime, baciti novčić neke prošle vladavine, očekujući da im povratim ispunjenu želju. Molim te, Da me ne vodiš, nego ideš uz mene. Da me čuješ, a ne slušaš. Da pišaš sa mnom protiv vjetra. Da se pobuniš sa mnom protiv gravitacije pa okrećeš naopake osmjehe ...tvoje ili moje... ...moje ili tuđe... Da se veseliš borbi, a ne pobjedi. Pa kad se slikamo s jednom rukom na pušci osmjeha, a nogom na Crnoj Panteri Zla, kad objesimo fotografiju na zid, pa kad i on, i on, i on počne zaboravljati potjeru, prođe ne sjetivši se, nemoj da to budeš ti.  Volim te pile :)  |
Opis bloga
Ljubavna pisma naša svakodnevna... AKO ZNAŠ BILO ŠTO Krdaševe stihoklepine (jbg, čovjek se navuče)
... Credits
duckdz. - xo xo xo
trenutna ilustracija: Krdaš
|
