gaupe
srijeda, 20.01.2010.
Jadranka Kosor kao Slobodan Milošrvić
mene ovaj rasplet Kosor- Sanader jako podsjeća na rasplet Milošević-Stambolić.
Milošević je nekada bio Stambolićev glavni pobočnik i zamjenik. Stambolić ga je uvjek vukao za soborm, kako se jedan penjao po hijerarhiji gore, tako se ovaj drugi penjao za njim, uvjek funkciju niže. Milošević je bi političar bez identiteta, karuzme i vlastitog stava - bio je Stambolićev klimavac glavom. Kud Stambolić okom, tud Milošević skokom.
Nikada se Milošević nije usudio ništa drugo, osim papigat za Stambolićem. Bio je političar bez stva, a činilo se i bez mozga. Bezlični birokrat.
Tako se bar činilo,; bio je njegova desna ruka, kadar od najvećeg povjerenja.
A takvi su očito najopasniji za svoije šefove. Dok drugima bar pobjegne drugačije mišljenje ili neslaganje, ovakvim proračunatim entuzijastima to nije ni na kraj pameti. Točnu znaju kad i kako zabosti svome šefu nož u leđa. I toliko su disciplinirani da će čegati godinama, i desetljećima ako se uzme njihova cjelokupna karijera dok ne dočekaju savršenu priliku. A tada kad napadnu, biti će brzo, učinkovito i fatalno za svoje šefove.
Tako je i naša Jaca strpljivo šutila i klimala glavom godinama, a onda kad je dočekala svojih pet minuta, jednostavno je ne samo obezvalstila svog dojučerašnjeg šefa, nego ga lišila svake, ama baš svake političke moći. Ona je sada sve, on je ništa!
Mudro je glumila šupljeglavu tajniicu bez ambicija, a sada kada je došla na vlast pokazala je svoje pravo lice; bahata, čvrsta, ambiciozna, brza, proračunata, autoritativna, staložena,odlučna, ne dopuštajući nikome da joj ugrozi ambicije; bezobzirna je pema svakome ko joj stane na putu, i bez zadrške će se rješiti svakoga ko posumnja u njen autoritet kao vladarice.
