gaupe
srijeda, 22.04.2009.
Suđenje o (i)legalnosti nezavisnosti Kosova
Počinje proces pred Međunarodnim Sudom Pravde, dostavljena su i mišljenja zemalja članica UN-a, kao i Kosovskih Albanaca.
35 država dostavilo mišljenje Međunarodnom Sudu Pravde
Svakako je riječ o povijesnom procesu, s vjerojatno najviše zemalja članica UN-a koje su se uključile u proces podnoseći sudu svoja mišljenja.
Evo popisa:
Češka, Francuska, Cipar, Kina, Švicarska, Rumunija, Albanija, Austrija, Egipat, Nemačka, Slovačka, Rusija, Finska, Poljska, Luksemburg, Libija, Velika Britanija, SAD, Srbija, Španija, Iran, Estonija, Norveška, Holandija, Slovenija, Letonija, Japan, Brazil, Irska, Danska, Argentina, Azerbejdžan, Maldivi, Siera Leone i Bolivija.
Neke zemlje, kao što je recimo Kina, prvi put daju svoje mišljenje ICJ-u. Svakako da će, bez obzira na odluku koju Sud donese, ta odluka biti presedan.
Svakako da će Sud proglasiti da je kosovska nezavisnost nelegalna.
Njome se ruši teritorijalna suverenost Srbije, priznata od strane UN-a samim članstvom Srbije u UN-u.
Legalnost nezavisnosti bi bila moguća samo u dva slučaja; da je prizna Srbija ili da je prizna VS UN-a.
Odnosno da VS redefinira suverenost i ter. integritet Srbije, jer VS u međ. pravu ima dvojnu ulogu; kao nekakvo vrhno političko tijelo u međ. politici, ali i kao vrhovni sud međ. prava.
Odluke VS-a se ne mogu de iure mijenjati, ni prihvaćati, o njima raspravljati isl... konačne su, a mogu ih mijenjati samo one same.
Tako stoje stvari iz iz gledišta međ. prava.
No što je sa realnim stanjem na terenu. Za duže vrijeme će Kosovo imati političku suverenost na teritoriju Kosova i bit će nezavisno od Srbije.
Može se zaustaviti nova priznavanja Kosova, koja su ionako stala, jer ko je mislio priznati Kosovo, već ga je priznao.
Teško će neka vlada objasniti svojem narodu zašto priznaju nezavisnostK. ako je ona ilegalna. Ma mogu to, naravno, ali je pitanje koliko će imati političkog intersa da to učine, jer svaka se vlast boji za svoju vlast i neće samo tako lako davati opoziciji argumente protiv sebe, osim u slučaju da imaju neke druge koristi za to. Države su too do sada činile jer je SAD to od njih ili zahtjevao ili su se one same dodvoravale Americi.
Što je sa Amerikom? Ona se sve više i više povlači u sebe jer ima doma dosta problema, pa nema ni volje ni snage kao nekad uređivat tuđa dvorišta. Ni do sada im nezavisnost K. ne ide u potpunosti po planu, EU je počela po defoltu kontrirat Američkim idejama u Evropi, a mnogu su energije uložili u nezavisnost K., a polako shvaćaju da u vanjskoj politici ne smiju više puno ulagat u "investicije" koje se baš i ne odvijaju onako kao što bi željeli.
Na ovaj način Srbija može mirno spavati da niti jedna međ. politička institucija poput UN-a, EU-a, Vijeća Evrope, NATO-a i sl nikada neće priznati nezavisnost Kosova, da Kosovo nikad neće sjedjeti za stolom kada se o bilo čemu bude odlučivalo i raspravljalo.
Tu uključujem i institucije koje imaju beznačajnu ulogu u politici, a vrlo simboličnu i izrazito snažnu za psihu nacije poput Međ. Olimpijskog komiteta, FIFA-e, Eurosonga i sl.
Dugoročno, šansa Srbije jest ta da 1)Amerika postane sve manje i manje zagrijana za nezavisno 2) Da treće zemlje međunarnopravna odluka destimulira za priznavanje Kosova, a ako to i jesu učinile da slabe diplomatske odnose sa Kosovom, kao da je i politički ignoriraju, te da Srbija preuzme politički autoritet u regiji što se tiče sigurnosti na Kosovu. No to se neće desiti ni sutra ni za 5 godina, ali za 10 pomalo možda i da.
3) Kosovo kao nekakva politička tvorevina ostane kao "čardak ni na nebu ni na zemlji", država koja to nije, bez suverenosti, bez vojske, politički ignorirana čak i od najbližih susjeda. Amerika će ih i dalje tapšati po ramenu, ali će im se sve manje i manje dati koprcati za njih. Naravno gospodarstvo će i te kako biti ograničeno političkom osakaćenošću te "države".
I mislim da će te tri stvari dovesti do toga da se ponovno otvore pregovori o Kosovu, Srbija osnažena i doma i u međ. politici i kod velikih sila, a Kosovo oslabljeno i doma i u svijetu, će moći uvjetovati otvaranjenovih pregovora odlukom Suda, tj međunarodnog prava.
Uz pretpostavku da će Srbija ekonomski napredovati, a Kosovo siromašiti i dalje (takve su tendenicije i danas), a kosovnskim ALbancima ohlađenim od rata ideja o "Republici Srpskoj" tj državi u državi, i to onoj ekonomski i politički snažnoj neće više biti tako odbojna.
Srbija treba paziti na tri stvari;
1) Morala raditi na gospodarskom razvitku
2) Pridobiti povjerenje u međunarodnoj politici
3)Nastavtiti put međunarodnog prava, koji je dugotrajan, ne gubiti živce i raditi brzoplete odluke.
