gaupe
utorak, 21.04.2009.
Odnosi Hrvata i Slovenaca kroz povijest
Prije buđenja nacionalne svijesti u Slovenaca, Hrvata i srpskih ustanaka protiv turske okupacije, nema ni jednog od ta tri jezika kao standarda, niti su ti ljudi znali "tko su", odnosno što će "postati" (samoientifikacija i samodefinicija).
Tako da ne postoji etička i lingvistička granica između Hrvata i Slovenaca, samo dijalekti- od sela do sela.
U vrijeme ilirizma ilicrci i slovenski domoljubi rade zajedno, mada se to danas teško da zaključiti, jer svaka nac. povijest "tjera" svoje junake, pa u drugi plan padaju njihova zajedništva.
Toliko su bili bliski da je su imali problema i sami se deinirati kao jedan te isti pokret ili dva srodna.
Kao što je Vuk tvrdio da su svi štokavci Srbi, tako su i neki Hrvati tog doba tvrdili kako su svi kajkavci Hrvati.
danas je takva mišljenja lako osuđivati, jer smo u potpunosti diferencirani, ali nekada to nije bilo tako.
Dalje, mnoge su stvari slovenski intelektualci preuzeli, kao što je gajica.
Prije negoli li su Slovenci preuzeli gajicu, imali su nekoliko varijanti svog pisma, koji su se temeljili na principu - jedan glas - jedan znak (ili kao što bi Vuk rekao - piši kao što govoriš).
No,zahvaljujući ponajviše Stanku Vrazu, preuzeta je hrvatska gajica. Zato danas slovenci ne čitaju kao što pišu, a više glasova se piše kao jedan glas.
Dok su Gajeve Narodne novine bile tiskane u kajkavskoj varijanti wanna be standarda , Slovenci su razmišljali o zajedničkom jeziku, no kada Gaj prelazi na štokavsku varijantu, takva ideja više nije dolazila u obzir.
U ono vrijeme su veze Slovenaca i Hrvata, bez obzira radilo se tu o prometu, trgovini, politici, kulturi, književnosti, lingvistici ili politici u ono vrijeme bile u najmanju ruku jednako intenzivne kao i one između Hrvata i Srba, tako a čuđenja tipa od kuda Slovenci u Jugoslaviji gub svaki smisao.
A zašto je slovenski tako različit od otsalih jugolsavenkih/južnoslavenski jezika? Odgovor je vrlo jednostavan; za hrvatski i slovenski standard su uzeti dijalekti koji su bili manj srodni, nego li su bili dijalekti koji su uzeti kao osnova za standard hrvatskog i srpskog, da je bilo obratno, npr da je za hrvatski uzeta osnova dijalekta Istrijana ili Zagoraca, a u za srpski dijalekt iz Niša, Vranja ili blizu Bugarske, onda bi hrvatski i srpski bili puno različitiji nego li su danas hrvatski i slovenski,a srpski i amkedonski vrlo srodni ili jedan te isti jezik.
Da, dio koruških Slovenaca se opredjelilo za Austriju, ponajprije zbog jake germanizacije. Tako i danas mnogi Slovenci kojima je materinji slov. a ne njemački smatraju nekakvim Venetima, a njihov slovenski dijalekt srodan slovenskom standardu i identičan slov. dijalektu sa tog područja oni nazivaju venetskim jezikom.
Zanimljivo je da u početku buđenja nac. svijesti u Slovenaca, u cca u isto vrijeme najjači je bio u Celovcu, ilikako se na nj. kaže Klagenfurtu.
Ljubljana je u to vrijeme bilo potpuno germanizirana i u to vrijeme tamo nije postojala niti jedna slovenska institucija (knjižnica, novine, kazalište i sl).
U Trstu je također živio veliki postotak Slovenaca, a u užoj i široj okolici Trsta i Venecije slovenska većina. Povlačenjem oktanata iz Dalmacije, Rijeke i Istre na ta područja planski se mijenja etnička slika tih područja.
