gaupe
petak, 08.02.2008.
Reforma pravosuđa & masovni otkazi
Hrvatska kasni sa refomom pravosuđa kako je dogovoreno sa EU oko pristupanja Hrvatske istoj.
Reforma nije ni počela, a njen početak je uvjet za otvaranje tog poglavlja.
Hrvatska za to nema političke volje ili pak nema snage, jer reforma podrazumijeva smanjenje sudova, a to znači sudaca i ostalih sudskih službi i službenika. Isto vrijedi i za državno odvjetništvo.
Suci i odvjetnici su jako subjetkti u državi, i ako lobi, ali i kao suport vladajućoj eliti. Osim toga mnogi su direktno ili indirektno vezani za politiku, ali i gospodarsvo, pa i one izvan zakona.
KAko bi, tj kako će oni reagirati na tu reformu. Možemo samo nagađati o jačini tog otpora, a otpor je izvjesta.
Hoće li i sada država morati debelo osigurati one koji dobiju otkaze, kao što je to bilo u MORH-u i koliko je takva politika opravdana, s obzirom na ostale "smrtnike" koji nebaju tako jakih lobista, poput običnih radnika u propalim tvornicama i/li poduzećima koja su bila vezana za domaću proizvodnju, koja je pak na koljenima u odnosu na predratnu.
O kojem broju ljudi je riječ kada se spopinju otkazi, teško je reći, ali zasigurno vrlo velik broj, s obzirom na to da jedna dvadeset puta mnogoljudnija Njemačka ima mnogo manje sudaca nego li Hrvatska.
I dodatan je problem do koje se mijere sudstvo mora reformirati, ne glede na samo na broj zaposlenih, nego i na organizaciju i način rada naših sudova.
Jer činjenica jest da su sudovi legla nerada, te da su u vrlo velikoj mijeri sami sebi svrha. Slučajevi se riješavaju desetljećima. A vjerojatno bi to bilo i masovnije da zastare ne "pretiču" suce u brzini rada. Slučajevi često zapnu na nekom stupnju procesa, pa se vraćaju nazad. Ili pak strana koja se boji presude odugovlači u nedogled. To su stvari koje se ne mogu riješiti jednim rezom kao što se može višak zaposlenih. Ta reforma zahvaća sam način rada svih sudaca, dakle i onih koji ne odu u nezasluženu masnu otpremninu i mirovinu.
Koliko će taj lom oko reforme pravosuđa direktno i indirektnoi utjecati na na unutrašnje odnose, naše krhko gospodarstvo, ali i krhki suživot između raznih lobija koji djeluju (i) izvan zakona, sa ostalim subjektima u društvu, kao što je javna potrošnja.
Još će se i dati suce poslati doma uz masan džeparac, ali kako natjerati one ostale da rade. I to po mogunosti po zakonima?
