Gastrolovka
13.07.2007., petak
Gastro kritika - Tapas bar, Rijeka
 Ugodnu novost na riječkoj gastro sceni - Tapas bar, sredinom su lipnja na samom početku Korza otvorili Danko Ventorini i Nenad Kukurin, vlasnik cijenjenog kastavskog slow-food restorana Kukuriku koji već godinama glasi za jedan od najboljih hrvatskih restorana. Da Kukurin zna posao, poznaje gastro scenu, prilike i potrebe tržišta, pokazao je poslovanjem Kukurikua, kojeg je nakon previranja s kuharskim kadrom ipak, čini se, doveo u red uzevši pod svoje nekoliko mladih i ambicioznih kuhara, obrazujući ih i ulažući u njih kako bi kvalitetu kastavskog restorana mogli prenijeti i u novi Tapas bar. Već sam naziv, koji je dosta korektno odabran, daje do znanja da se ne radi o klasičnom restoranu, a opet niti o gostionici ili konobi. Tapas, odnosno tapa, pojam je za zalogaje između obroka, a sama je riječ u davna vremena označavala komad kruha kojim se pokrivala čaša između natakanja kako se na nju ne bi skupljale vinske mušice. S vremenom su konobari na taj kruh dodavali razne namirnice, umake i ulja, pa su tako nastajala različita jela, zajednički nazvana tapas. Barovi koji poslužuju takve, umanjene porcije jela rašireni su po američkoj i britanskoj gastro sceni, ali kod nas su još uvijek vrlo rijetki, pa čak i mnogima potpuna novost. Tim više je riječki Tapas bar dobio na značenju, kao prvo mjesto koje nudi vrlo kvalitetna i originalna jela poslužena u manjim porcijama od uobičajenih. Fini kompromis postignut je zanimljivim odabirom "brzih" jela i ugodnog ambijenta koji ne tjera, ali niti ne mami na duži ostanak. Interijer restorana moderan je i asketski uređen, u "muškom" hladnom stilu u kojem se najbolje osjećaju mladi, poslovni ljudi. Pomalo, za riječko ozračje, napadno šminkerski ugođaj ipak je nešto što je nedostajalo u lokalnoj ponudi, osobito na samom riječkom Korzu, (poslovnom) centru grada. Šank, čija je fronta uređena nebrojenim čepovima butelja, zanimljiv je detalj i ostavlja dojam da je vlasnik unio dio osobnosti, pa i Kukuriku stila, u ovo mjesto. Iako mali, prostor je uređen tako da može primiti nemali broj gostiju za koje se, ionako, ne predviđa dugo ostajanje i spora rotacija. Jelovnik Tapas bara može na prvi pogled iznenaditi, budući da u karti u kojoj očekujete jela zapravo su navedena samo pića. Priložena je dnevna karta jela koja se obnavlja, kako saznajem, mjesečno, a iz koje će vam izuzetno ljubazni konobari predložiti slijedove jela prema vašim preferencijama te, ako želite, objasniti što se i kako poslužuje. Na jelovniku su tri vrste brusketa, nekoliko hladnih i toplih jela, ribljih i mesnih, te deserti koji, na žalost i za razliku od ostatka jelovnika, nisu pretjerano maštoviti. No, to neka ne zavara. S nemalim sam uzbuđenjem iščekivala svako naručeno jelo, znajući da je mala šansa da ostanem ravnodušna. Što se, naravno, pokazalo točnim već pri prvom jelu, mariniranoj pastrvi posluženoj na toastu sa salatom i limunskim dresingom te posutom sirom. Vizualno bez greške, s minimalnim dekoracijama. Okus pastrve skladno se stopio s ostalim sastojcima, a toast je bio odmjereno ugodne mekoće. Oduševilo me kompletno jelo, a porcija se ne čini premala. Čak dapače. Drugo hladno jelo bio je roastbeef poslužen na rukoli s umakom od kiselog vrhnja i senfa. Jednostavno i ukusno jelo s vrlo decentnim naznakama okusa umaka koji ne dominira nad sočnim mesom.  Od toplih jela, prema preporuci konobara, odabrala sam ragu od sipa poslužen na palenti te svitak od puretine s pršutom i mozzarellom, poslužen s umakom od šampinjona i palentom. Ragu od sipa bio je upravo fantastičan, gotovo savršeno ujednačenog i ne preintenzivnog okusa koji je tek s palentom došao do punog sjaja. Puretina me, na žalost, nije impresionirala. Premda je lagano pureće meso na mnogim jelovnicima, ovako pripremljeno i posluženo vjerojatno se ne nalazi često, međutim meso se činilo pomalo suho, a umak od gljiva je bio preopterećen vrhnjem i nedovoljno slan. Aftertaste umaka ipak je bio ugodan, zbog svježe mljevenog papra kojim je bio posut a koji se ugodno stopio s ostalim okusima. Palenta je, pak, zaslužila sve pohvale.  Desert prema preporuci konobara, čokoladni mousse s breskvama, ostavio me bez daha. Nerijetko se maštovitost i očekivanja od nekog restorana mogu procijeniti prema izboru deserta, već iz karte. Međutim, kako sam ranije spomenula, u karti me ništa nije impresioniralo (kroasan, kolač, tiramisu ili voćna salata, hm). Mousse koji nam je bio poslužen kreiran je tih dana, kako kažu, pa još nije uvršten u kartu. Nadam se da će dobiti zasluženo mjesto u listi slastica jer božanstveni okus čvrste pjenice s natruhama voćnog likera gotovo se savršeno spojio s breskvama i ugodnim voćnim sokom te šlagom i komadićima gorke čokolade kojima je bio posut. Božanstveni okus još i sad me mami da se tamo vratim. Kad je ponuda vina u pitanju, Kukurinov izbor je sasvim korektan i odmjeren. Za crno vino kuće odabran je Boškinac s Paga, a bijelo je Gegić. Kušali smo Malvaziju Arman, koja se vrlo dobro slagala s laganim okusima hrane. No o vinskim karakteristikama, kad je Kukurinov odabir u pitanju, potrebno je posvetiti više od tek nekoliko rečenica. Osoblje Tapas bara mlado je, vrlo ljubazno i ugodno. Kao jedan od najpozitivnijih detalja navest ću pojavljivanje mladog kuhara Zorana Savića u restoranu, kad gost može vidjeti tko spravlja sve te slatke delicije, pa i porazgovarati s njime ukoliko ga nešto interesira. Konobari su, također, vrlo dobro upućeni u ponudu, što često nije slučaj u mnogim restoranima. Pitate li ih, objasnit će vam svako jelo detaljno, pa i preporučiti vina ukoliko ste neodlučni ili se jednostavno želite prepustiti njihovom odabiru. Na ovome mjestu to se čak i preporuča. Radnim je danom predvečer to mjesto u kojem je teško naći slobodan stol. Gosti su, tog dana, bili većinom mladi ljudi koji se ne libe isprobati sve s menija. U Tapas bar će se, sasvim sigurno, svraćati iz šetnje Korzom na brzi a ukusan zalogaj, kao i ciljano na ručak ili večeru sa stilom, a za nevelike novce. Svakako preporučam posjetiti i isprobati zanimljivu i novu ponudu na riječkoj gastro sceni. Ali oprez, ne zaboravite da su porcije ipak nešto manje od uobičajenih. Shvatite to kao prednost, pa isprobajte različita jela. Vjerujem da će ambiciozan ulazak Tapas bara među pomalo dosadnu riječku kulinarsku ponudu donijeti zanimljive pomake i opravdati visoka očekivanja koja je Kukurin nametnuo imidžem i kvalitetom ponude restorana Kukuriku. Ostaje nam vidjeti... Gastrolovka |
