garudas
Anđeo slobode
Nadam se da mi nebute zamjerili ali moram još barem jedan "odlomak" posvetiti J.Morrisonu.
Razmišljala sam o krajnostima, pobuni, autoritetu, nadmoći, neostvarivim fantazijama...
Pitam se ima li to uopće smisla ili je to sve samo plod "adolescentnog fantaziranja?"A možda sam se ja
jednostavno prebrzo predala bez imalo truda da ostvarim SVOJE želje, znam znam da ne živimo u bajkama
ali taj stalni osjećaj gubljenja od samoga sebe, stalno se vraćati natrag u iste smjerove, prespavati najbolje
trenutke znajući da se nećeš probuditi ništa bolje raspoložen. Uvijek isti sumorni miris, uvijek ista straža koja
pazi na svaki tvoj korak. Ali ipak još nije sve izgubljeno ima još puno praznih redova bilježnice koje treba popuniti
preostaje mi još "duh" kojeg nemogu dodirnuti (barem za sad) ali ga mogu gledati i nadati se slobodi...
Ipak vjerujem da postoji anđeo slobode
