Emergency room. - 02.10.2010.
Soundtrack.
Sve što je lijepo, kratko traje. Moj sretan i optimističan period prekinut je iznenadnim odlaskom u bolnicu na operaciju. T o je razlog što je post izostao prošlog vikenda. Bolje sam, no što sam bila. Ipak, ne želim lagati da je sve savršeno u redu. Još uvijek me boli, ali preživjet ću nekako. Nisam bila u školi tjedan dana i bojim se jer ne znam kako ću to nadoknaditi. Najviše od svega me brinu zli jezici i tračevi. Otišli su toliko daleko da se pričalo kako sam trudna i da planiram pobaciti. Iskreno, žalim te ljude koji se naslađuju tuđom nesrećom. Zahvalna sam svojoj obitelji, bliskim i pravim prijateljima te Njemu koji su mi podrška u svemu pa tako i u ovom trenutku. On se dobro drži iako mu nije lako. Još uvijek se sjećam njegovog lica prilikom provog posjeta u bolnici. Bilo mi je teško gledati ga takvog; zbunjenog i uplašenog. Srećom, ono najgore je iza nas.
Doktori su bili stvarno ljubazni (postoji izuzetak) i veliko im hvala na pomoći. Nadala sam se da neću tako skoro završiti u bolnici, no eto, život nam pripremi drugačiji scenarij. Imala sam želju napisati duži post, no nadam se da razumijete kako nisam baš u stanju pisati litanije. Samo sam željela da znate kako sam dobro. I dalje vas redovito pratim. :)
It's good to be scared. It means you still have something to lose.