Garavi sokak i još poneka dimna zavjesa

Wonderful life...speed dying & blues before sunrise...

Bilo je doba jesenje seobe šumskih šljuka. Pas je krstario ispred mene,spretno se probijajući kroz gust podrast ritske šume. U jednom trenutku spazio sam kako je zastao pred jednim kupastim nanosom od naplave obraslim gustim vrežama kupine.Otkočio sam pušku i pošao da ga sa strane obiđem,ali dok sam još bio u pokretu,zapazio sam da u držanju psa nema one napregnutosti mišića kao kad pred sobom osjeti uzbudljiv miris divljači. Na komandu "naprijed" nije se ni osvrnuo,nego je i dalje mirno stajao i kao opčinjen gledao nešto ispred sebe... Oprezno sam mu prišao i u unutrašnjosti kupastog nanosa ugledao jednu staru košutu koja je tu dotrajavala svoje poslijednje trenutke...ležala je na suhom lišću i sa oslonjenom glavom na upali bok gledala čas u mene čas u psa.. u njenim krupnim tamnim očima,presvučenim sedefastom skramom bliske smrti,vidjelo se takvo spokojstvo,takvo mirno predavanje zakonima prirode,da sam odjednom sav uzdrhtao kao pred otkrićem same suštine postojanja... roditi se i svakim trenom umirati.. kojom brzinom-ovisi o nama samima...