Garavi sokak i još poneka dimna zavjesa

wonderful life... where the wild roses grow & Gregorian...

Dok sivo bojim sve buduće dane tiho žalim i ko šapat se krijem, a s usnama bolnim jadikujem; Gdje je ona? Gdje, nestalo je lane? Nek mi oči izjedu crne vrane i to je bolje nego da samujem nje nema, da pred nju suze izlijem, tupi pogled nek s okom nestane. Što će mi dani, popodneva siva, pogled što luta od jutra do sutra, šapat ko jeka izgubljenih snova. Bez ljubavi ko strvina crvljiva, izvana neslomiv a trul iznutra kamen ko spomen budućih vjekova. Kapetan Kuka mix