|
|
| < | srpanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Odlučila sam malo drukčije napisati Sumrak ubaciti nešto, likovi, izgled to je isto.....
Molim vas da mi ne šaljete lance sreće i takvo što. I da ne kopirate sadržaj bloga.
TWILINGHT
Nadam se da će vam se svidjeti odabir pjesme....
Hannah
Rain
Ovisnica o Avril=)Tina
Gabrielle Swan (Me)
Kelly Clarkson
Mary Brown
Lucy Howell
Ashly Bennett
Rainelle Rosier
Mihael Bryar
Obitelj Cullen:
-Carlisle
-Esme
-Edward
-Rosalie
-Emmett
-Alice
-Jasper
Jacob Black
Cijelu noć nisam ni oka sklopila. Kiša je svom snagom lupala u moj prozor pa je bilo ne moguće zaspati. Doručak s Charliem prošao je mirno. Nismo puno razgovarali, poželio mi je sretan dan u školi i otišao. Taman sam pospremala stol kada je netko pozvonio na vrata. Otišla sam ih otvoriti. Pred vratima stajao je vrlo slatki dečko, kratke crne kose, crnih očiju i dosta visok. Bio je indijanac,a po tome sam mogla zaključiti da je iz La Pusha.
-O bok Gaby, je li Charlie doma?-progovorio je dubokim glasom
-Ne..ovaj...sorry kaj pitam, ali tko si ti?-nasmijao se na moje pitanje ali je odogovorio
-Ja sam Jacob Black. Sin Billia Blacka on ti je frend tvog starog. Neznam da li me se sječaš-polako je ušetao u kuću a ja sam ga zbunjeno pogledala-ideš kak si se promjenila, stvarno si zgodna-nasmijao se
-Hvala-zahvalila sam mu se dodajući smješak-ovaj Charlie nije doma. Žao mi je što te moram tjerati ali moram u školu.-makar mi se nije išlo
-O! Nisam znao-zatim je pogledao kroz prozor u moj kamionet-trebaš pomoć oko kamioneta?-upitao me ljubazno
-Ne hvala na ponudi. Mislim da se sama mogu snaći.-
-Onda dobro. Svratimo Billi i ja večeras pa se vidimo.-
-Vidimo se bok!-
-Bok!-viknuo mi je i otišao niz ulicu. Pogledala sam na sat.
-Kvragu pa već je osam i petnaest, a trebam još kod ravnatelja!!!-brzo sam zgrabila svoju crnu jaknu i izjurila van. U istom trenu kada sam zaključala vrata spustio se strašan pljusak.Ne! To bi me u Philadelfiji strašno iznenadilo, ali ovdje jednostavno je normalna stvar. Pomislila sam na jadnog Jacoba koji sad hoda po ovome pljusku, došlo mi je da ga potražim ali znala sam da mi je pametnija odluka da odem u školu,snaći će se on već, njemu je to normalno. Nakon kratkog vremena bila sam u toplom i hvala bogu suhom kamionetu. Polako sam okrenula ključ a onda me snažno brujanje tako prepalo da sam poskočila. To brujanje doprjelo je iz motora. Znala sam da mora biti kvaka. Polako sam krenula prema školi pokušajući zanemariti buku iz motora. Uključila sam radio i prevrtala stanice dok nisam našla neku dobru pjesmu. Nakon desetak minuta bila sam na dvorištu škole. Osobno mi je laknulo kad sam vidjela da su svi auti na parkiralištu jednako stari kao moj;ali ipak ne svi. Za oko mi je zapeo sreberni, sjajni Volvo. Nikako se nije uklapao na ovo parkiralište. Kako nije bilo niti jedno drugo slobodno mjesto osim onoga pored Volva odlučila sam se parkirati točno tamo. Nije mi se dalo izaći na kišu, ali morala sam. Otvorila sam vrata auta, na brzinu uzela torbu i izašla na pljusak. Što brže sam mogla zaključala sam vrata auta i odjurila u školu. Nakon svega par minuta opet sam bila na toplome i suhome. Otišla sam na recepciju. Tamo je sjedila starija, crvenokosa žena. Prišla sam joj-Dobar dan. Trebala bih gospodina Deweya.-rekla sam tiho ali očito me čula jer se okrenula prema meni.
-O gospođice Swan! Očekivali smo vas.-zatim je ustala i otišla do printera od kuda je uzela dva papira a onda se vratila do mene.
-Izvoli-u ruke mi je pružila ona dva papira, jedan je bio žuti i na njemu je bilo nešto pisalo, a drugi je bio bijeli i na njemu su bili neki nacrti, a onda je još dodala-ovaj ovdje-pokazala je žuti papir-je tvoj raspored sati a ovo drugo je tlocrt škole.-pogledala sam što dananašnji raspored:
1.engleski jezik u zgradi tri
2.državna uprava s Jeffersonom u zgradi šest
3.trigonometrija u zgradi pet
4.španjolski u zgredi pet
5.biologija u zgradi sedam
6.tjelesno zdrastvena kulturaO ne tjelesni, i to zadnji sat može li biti gore?
Zatim je uzela malu hrpicu papira i pružila mi.
-Ovo su obrzci koje moraš dati učiteljima.-primila sam hrpicu a ona je otišla do telefona i nekog nazvala a zatim nešto rekla i poklopila slušalicu zatim mi se ponovno obratila-Gospođice Swan gospodin Deweye vas očekuje.-
-O hvala vam gospođo...-
-Gospođa Parks.-rekla mi je uz smješak
-Hvala gospođo Parks. A kuda trebam ići?-
-Kroz ova vrata-pokazala je prema velikim vratima-i onda skreneš desno.-
-Hvala, doviđenja.-
-Doviđenja.-
Otišla sam kroz ona vrata i skrenula udesno za otprilike minuta došla sam da vrata na kojima je pisalo RAVNATELJ a ispod natpisa stajala je mala zlatna pločica na kojoj je pisalo gospodin Dewey. Moj prvi susret s ravnateljem.Uh! Jezivo! A i iskreno se nadam da je i posljednji. Polako sam prišla vratima i tri puta pokucala, a onda otvorila vrata.
-Dobar dan, ja sam Gabriella Swan.-obratila sam se čovjeku koji je kroz prozor gledao kako kiša pada.
-Očekivao sam vas gospođice Swan, molim vas sjednite.- obratio mi se svojim dubokim i oštrim glasom još uvijek gledajući kroz prozor. Poslušala sam ga i sjela u kožnu stolicu. Ovakve urede viđala sam u filmovima. Ovaj nazovimo ga ured bio je ogroman. S puno knjiga, i papira s jednim računalom. Ured mog bivšeg ravnatelja bio je mnogo skromniji, a ovaj me podsjećao na urede bogataša iz filmova. Ravnatelj se okrenuo prema meni. Bio je srednje veličine, proćelav i sjede kose i malo tamnije puti, zapravo pretamne za ovaj kraj. Čovjek bi pomislio da se doselio ili otišao u solari. Sjeo je za svoj radni stol i obratio mi se- Jako mi je drago što ste nam se pridružili Gabriella.-
-Oprostite ali ako me već zovete po imenu, molim vas da me zovete samo Gaby.-bilo mi je malo neugodno što sam ga bila prekinula, ali njemu kao da nije smetalo.
-Onda dobro. Gaby. Je li ti već gospođa Parks dala raspored sati i tlocrt škole?-
-Da,je.-joj samo da ovo brzo završi, stvarno mi se neda slušati, kako mu je drago što sam došla, kako ovo kako ono...Zatim sam uočila sat na zidu bilo je deset do devet. Oh! Ovo će kratko trajati.
-Onda, dobro. Nadam se da će ti se učenici, a i učitelji svidjeti.-
-I ja se nadam.-
-Znam da ti sigurno mnogi to govore ali jako si slična majci.-od kud on znam moju mamu.
-I ona je bila lijepa kao ti i pristojna kad je bila mlada, znaš znam ti mamu i tatu od kad je tvoja mama bila trudna s tobom.-
-O, to nisam znala.-to objašnjava mnoge stvari
-Pa sad će devet ne bi bilo pametno da zakasniš na nastavu Bella.-
-Da ne bi bilo pametno.-ustala sam i pružila ruku da se rukujemo
-Želim ti da se lijepo provedeš prvi dan škole.-reka mi je dok smo se rukovali
-Hvala! Doviđenja!-krenula sam prema vratima
-Doviđenja!-viknuo mi je s druge strane sobe. Izašla sam iz ureda i brzo pohitala prema zgradi tri gdje sam imala engleski. Nije bilo teško naći zgradu a ni učionicu. Moj profesor iz engleskog profesor Mason nije puno zavlačio dao mi je popis lektire; na brzinu sam pogledala popis sve knjige sam uglavno pročitala; dala sam mu obrazac i otišla na mjestu sat je brzo prošao.
-Ti si Gabriella Swan, nova cura?-upitao me muški glas iza mene
-Samo Gaby, ti si?-
-Eric! Hoćeš da te otpratim do sljedeće učionice?-
-Pa...ovaj može.-složila sam se. Dan mi je brzo prošao, a ona sam s djevojkom Jessicom koju sam upoznala na satu španjolskom otišla na ručak. Odvela me za stol za kojim je sjedio Eric, još jedna djevojka i jedan dečko. Svi su oni išli samnom u razred. Druge nisam još uspjela upoznati a ni vidjeti. Dečko kada me vidio široko mi se nasmješio od čega mi je bilo neugodno.
-Ovo je Gabriella Swan.-rekla je Jessica
-Samo Gaby!-rekla sma tiho
-Ja sam Mike.-rekao mi je dečko. To me posjetilo na smmeđokosog i zelenookog, tamnoputog, divnoga dečka. Moga bivšega dečka. Na mojeg Mika. A onda me to posjetilo na sve moje frendice, a onda je došla tuga. Za to vrijeme mog prisjećanja obratila mi se djevojka.
-Bok ja sam Angela.-znala sam da moram odgovoriti
-Bok Mike-glas mi je zadrhtao pri spomen tog imena-bok Angela, bok Eric.-pozdravila sam ih sve po redu. Sjela sam i pokušala pratiti sva pitanja koja su ni postavili a onda odgovoriti na njih.
-Ovaj..može odmor...mislim...ostavite malo pitanja za sutra.-rekla sam kada više nisam mogla hvatati pitanja a kamo li odgovarati na njih. Svi su klimnuli glavom. Počela sam gledati po kantini a onda mi je za oko zapelo jedan stol. Bila je sitna, vilenjačkog izgleda, vrlo vitka, sitnih crta lica. Bila je blijeda, blijeđa od mene, a ispod oči vidjeli su joj se blagi ljubičasti podočnjaci. Kosa joj je bila crna kratko podšišana natapirana na vrhovima. Bluza boje bjelokosti sjajno joj je pristajala uz tjelo kao i njezine uske tamne traperice. Sjedila je sama, i nije ništa jela. Samo je sjedila i tupo gledala u paldanj s netaknutom hranom. Zatim su njezine zlatno smeđe oči poprimile neki sjaj i pogledala je prema meni blagim pogledom i nasmješila se. Brzo sam maknula glavu. Bilo je čudno. A zatim sam ugledala njega. Bio je predivan. Izgledao je starije, kao da mu je dvadeset i nešto. Bio je mršav ali ipak krupan. Bio je blijed, kao i ona cura. Bili su slični, ali ipak različiti. Ispod njegove kuštrave brončane kose bile su iste one zlatno smeđe oči kakve sam malo prije ugledala, a uz njih su još i onakvi blagi ljubičasti podočnjaci. Uzeo je pladanj s hranom i krenuo prema stolu s djevojkom. Sjeo je pored nje a u očima mu se vidjela nevjerica. Čudno. A onda je sitna djevojka ustala, a on ju je uhvatio za ruka ali se izmakla. Vrlo brzo i graciozno otišla je do dečka koji je upravo ušao i poljubila ga. Bio joj je sličan, isto onako sličan kao i drugi dečko, ali ipak različit. Imao je kosu boje meda, malo slične kao i onaj dečko ali nešto viši i krupniji, s nešto više mišiča. I on je otišao sjesti za onaj stol. Dok je ona djevojka nestala s mog vidika.
-Bok Gaby.-reko je preeljepi i pjevni glas iza mene. Bilo je kao da mi se neko obraća pjesmom. Okrenula sam se i opazila onu onu curu. Zamjetila sam da su svi u nevjerici gledali prema meni i njoj.
-Bok.-uspjela sam nekako izustiti
-Ja sam Alice Cullen. Bili ti smetalo ako ti se pridružim?-rekla je kao da pjeva a ne govori
-Ne. Izvoli.-
-Samo da javim braći.-a onda je odlepršala prema stolu. Tada sam zapazila da im se brončano stanje povećalo. S njima je sad bio još jedan dečko najkrupniji s mišičima dizača utega s crnom kosom. Bio je isti kao i ostali. S njima je bila i djevojka. Viša i vitkija od Alice. Njezina plava valovita kosa bila je predivna, a padala joj sve do polovice leđa.Bila je predivna. Svaka djevojka u njezinoj blizini izgubila bi samopouzdanje.
