NEŠTO O MENI:IME :Gabrijela
PREZIME:-----GODINA I GODINA ROĐENJA: 01.03.1996
ŠKOLA:OŠ Vladimira Pavlovića GRAD:Čapljina,Trebižat
SPORT:bavila sam se mnogima ali zadnji mi je bila odbojka(ne idem više)NAJ PJESMA: dinamove sve i Britney Spears- Im not a girl, no yet a woman
NAJ KNJIGA:SumrakNAJ SERIJA:Tree HillNAJ FRENDICA:SlavenaI to je za sad sve ......bokkkk

Glitterfy.com - Glitter Graphics


Glitterfy.com - Glitter Graphics



nikada vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate

nikada vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle

nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire

ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi

podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci


MI SMO SE SRELI

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz
vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?

SADA,

kada ništa na svijetu ne može
vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati, već tražiti snage
u onom što je ostalo i s tim živjeti.


...život je lanac sastavljen iz mnogo različitih karika...gorčina i tuga zlatna su karika između prepuštanja sadašnjosti i obećane lijepe budućnosti...
...tuga je zora između sna i jave...

...čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći;ali se ne usuđujem,strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
...čeznem da ti kažem najvjernije riječi koje ti imam reći;ali se ne usuđujem,strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu,i govorim suprotno onome što mislim.
....čeznem da sjedim nijemo pored tebe,ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako i zatrpavam svoje srce riječima.


Kad umrem želim tvoje ruke na
svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih
ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne
njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmjeni
moju sudbinu.


Hoću da živiš dok te uspavan
čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju
vjetar
da udišeš miris mora koje smo zajedno
voljeli,
i da nastaviš hodati pijeskom
kojim smo hodali.