Dnevnik jednog obicnog momka
09.03.2008., nedjelja
KOPANJE PO PROSLOSTI
|
evo i mene....nisam dugo vec napisao nista...neznam zasto...valjda nije bilo nikakvih previse uzbudljivih dogadaja...mislim bilo je, al iskreno nisam bas nis stigao...obaveza ima ko u prici, a volje i vremena ne bas.... Ali, zadnjih par dana me muci nesto, i zelim to podjelit s vama..... Do proslog petka sve je bilo super, bajno, krasno...a onda bed....misli su mi cesto usmjerene prema bivsoj....neznam zasto....niti sam je vidio, niti sam je cuo niti nista...jedan san, u kojem ona nije bila, promjenio je moje raspolozenje....zasto? i ja se to pitam..... Sanjao sam ljude s kojima smo se druzili, putovali, ma neznam ni sam sta sve ne....bilo je to jedno ljepo i ugodno vrijeme....koje ona nikad nije znala cijenit i stalno se vracala na stvari koje spadaju u jako davnu proslost....i nakon svakog dana provedenog u nekom super okruzenju i svega ljepog, ona se uvijek znala vracat na bed teme i tako pokvarit sve ono ljepo sta sam se trudio napravit za nju..... Znam, i priznajem, grijesio sam....prevario sam...al ne iz razloga jer mi je dosadila....ne.....prevario sam je iz razloga jer mi je falila neka blizina...da kad nesto dobro napravim, da mi kaze da me voli....kad sam lose volje da me zagrli i da mi kaze da ce bit sve u redu, da kad idemo spavat me zagrli i poljubi.....neznam...ja sam jako emotivan....svaka mala nepravda me pogodi....a sta je najgore i zgazi me.....tisucu sam puta ustajao sa dna i penjao se prema vrhu, i svaki put kad je taj vrh bio jako blizu, desilo se nesto sta bi me opet bacilo na dno.....ovih dana imam razloga za veselje......neke stvari s bandom su se desile, i bilo bi predivno da mogu prozivljavat ovo vrijeme u veselju i sreci....ali ne, ja kao da moram kopat po proslosti....ispocetka trazit razloge gdje sam pogrijesio, gdje je ona pogrijesila...sta nam se desilo.....mogli smo bit sretni, ali nasa tvrdoglavost nas je dovela ovdje gdje smo sad.,,...ona izlazi, zabavlja se, provodi vrijeme najbolje sta moze....a ja, iz nekog osjecaja krivnje sam zatvoren doma...radim ono samo sta treba, posao, sviranje spavanje.......i ne izlazi nigdje.....subota je prosla......ja sam spavao vec u 22.00......zasto se ja ovako osjecam......????? obecao sam sebi jucer da cu se samo jos jedan dan ovako osjecat i da cu onda pocet poduzimat sve da si vratim osmjeh na ovo moje umorno lice...umorno od misli da sam stvarno losa osoba.....da za mene nema srece....da ce zauvijek ostat sve ovako crno.....evo dok ovo pisem, suza je pala......necu obecat, al nadam se da je zadnja zbog svega ovoga...... Progoni me jedna misao.....dali da joj se javim na msn?? napisao sam poruku jedan dan - lets pretend we newer met- ona je napisala -Iam so happy-...i neka je.......stvarno....mozda da popricam s njom, bi se rasteretio i mozda bi mogao razmisljat drukcije, mirnije....neznam stvarno.... danas sam prvi put bio u centru moga grada na kavi....u kaficu u kojem nikog nema....frend je nesto pricao, a ja sam samo bulji u prazno, pokusavasi cut sta prica....ali u mojoj ludoj glavi samo je jedna misao.....imam osjecaj da svi nesto sapucu protiv mene, da je ona svasta rekla svima a da nije razmislila dobro o svemu.....ma mozda sam i ja to sve tako trebao napravit.....bilo bi bolje....al ja nisam takav, i neznam bas kako je srat po drugome...ima par ljudi kojima sam rekao sve, ali od njih to dalje ne ide...sigurno.....a ja, ja sam njoj sve oprostio....nebi vise bio s njom, ali volio bi da mozemo razgovarat i ponasat se kao normalni ljudi....... Znam udavio sam sad malo sa ovim svime.....ispricavam se, al i priznajem da je sada lakse...lakse disem....... :-) Idem sad....idem malo svirat i pokusat zaboravit....ako ne uspijem, doci cu opet s par rijeci..... Bones |
