neki dan sam igrao nogomet. igrali smo protiv 3 zagorca, od kojih dvojica s pozamasnim stomacinama. ali to, kao ni cinjenica da imaju 40ak godina, ih ne sprecava da budu u boljoj kondiciji nego mi mladici. medjutim nakon prve utakmice u kojoj su naplatili danak nasem neiskustvu, odigrali smo jos jednu u kojoj smo se izmjesali. tada smo dosli u apsolutnu pat poziciju (nitko vise nije mogao trcati ni pogoditi gol od zamora kako prednje, tako i zdanje loze, da ne pricam o plucima i aduktoru). ja sam, kao carobnjak sredine terena, preuzeo odgovornost i postigao nekoliko zgoditaka. bio sam rebus koji protivnicka obrana nije mogla razrijesiti. medjutim, opet je moj tim izgubio, s obzirom na to da su i protivnici imali nekoliko otvaraca za nasu konzervu prvoklasnih sardina. sada vise nisam siguran ni da li ce me trener u slijedecoj utakmici uopce baciti u vatru, te razmisljam da okacim kopacke o klin. vise ni meni nije jednostavno uci u maksimirsko grotlo i ispuniti ocekivnja svojih drukera.

~ChoRb@