Zahvaljujuci mojem cimeru Johnu Skydiveru, a posebice njegovom kolegi, u uzem krugu poznatom kao B.B., nagovoren sam da ne narucim preko telefona pizzu. Doticna osoba imena poput jednog kafica naime predlozila nam je da probamo zagrebacki odrezak iz picerije iz koje inace zderemo pizze (evo prije kojih tjedan dana smo bacili nekih 50tak kutija koje smo vrijedno stackali na terasi zadnjih nekoliko mjeseci). Nakon te narudzbe nasi zivoti vise nikada nece biti isti. Da prijedjem sa rijeci na sliku, eo vam:

Ako se mene pita, ovo cudo je ogromno! Cep od coca-cole (uvijek ih ima par po stolu i oko njega) sluzi kao mjerilo velicine. E sada ce se javiti neki (vec su se javili zapravo) kao "Nije to nista, ja sam jeo tamo i tamo 5 puta veci!". E jeste jeste, a da li vam je dosetao sam na kucna vrata i da ste ga pritom jos platili sitnisem koji skupljate 3 godine (po 5 i 10 lipa)? Jeste klinac.
Pomniji promatraci ce zamijetiti da se uz odrezak dobije pomfri (kutija lijevo), te lepinja (u pozadini). Margarin je dodao vas autor kojemu fraza "extremely high caloric intake" nije nova, a bogami ni nepozeljna. Ironicno mozete primijetiti da se radi o margarinu margo-fit sa manje masnoce. Jos jedno futilno obiljezje cijelog ovog lunch paketa je da se u kutiji s pomfrijem dobije kriska limuna - to valjda da si ga ustrcnes u oko od muke nakon sto pozderes odrezak kada te pocne boliti trbuh od silne hrane.
Zasto ja ovo pisem? Zato da ne bi morao raditi nesto korisno. Sad bi mogo malo igrat igre dok ne pocne Stazist, pa Pravda za sve. Onda mogu i na spavanje.
Do. Loop.

~John Fressner

P.S. ChoRb@ sere da nismo na almost cool. Jer jesmo.