Bio jednom Orfej. I znao je dobro svirati liru i to toliko da bi dotakao i najkamenitija srca... I imao on svoju ljubav Euridiku. I jebiga sad, ode se ona setat kroz sumu i ugrize je zmija i umre nasa Euridika. I sada Orfej tuzan i depresivan okolo pjeva i rastuzuje sve oko sebe, pa cak i bogove.
I sad bogovi mu daju jos jednu sansu - dakle svojim je cmizdranjem uspio najebati bogove da ode u Had i izvede iz njega Euridiku i opet bi bili zajedno sretni i veseli. Al pod jednim uvjetom - dok su izlazili iz podzemlja nije se smio okrenuti i pogledati je.
I tako se oni penju i penju iz podzemlja i ugleda Orfej izlaz ka svjetlu. I sada je potrebno vrlo naglasit ovaj spektakularan moment futilnosti. Orfej je najebao bogove da izvuce svoju ljubav iz mrtvih - presedan (presedan rusi sustav - R. Vouk, Pocela ekonomije). Orfej je prakticki izveo svoju curu lijepu i krasnu iz podzemlja u svijet zivih. I futilni Orfej, futilon nad futilonima, usporediv jedino mozda sa Johnom Public Domainom (on bi vam trebao uskoro u jednom postu razjasniti o cemu se radi), se tik pred izlaz spilje okrene da pogleda Euridiku. I naravno, ode Euridika pa-pa - nestade iz bespuca povijesne zbiljnosti. Vrlo sam uvjeren da su joj zadnje misli bile otprilike "Ma picka ti materina...". I tako cijeli Orfejev trud ode utaman jer se nije strpio jos minutu.
E sad ovako vas otprilike uce u skolama i to. Manje je poznata cinjenica je da je Orfej poslije plakao i deprimirao se i svirao i svima oko sebe isao na klinac. Pa ga je dohvatila skupina zena kojima se popeo na vrh sise i rastrgale su ga ud po ud, i glavu mu bacile u rijeku.
Eto tako vam je to kad se profutilite onda kad ne treba.

Pouka: Futilnost u ruci - glava u rijeci!

~John Fressner

P.S. Nikad niste trebali vjerovati u Hollywood.