Život je pročitani roman, samo što se u romanu uvijek možeš vratiti na prethodne stranice, a u životu nikad na prošle dane.

Baš je ok biti SOLO !

Neznam zašto ljudi u životu uvijek gledaju samo loše strane. Mislin da je većina nas u biti sama kriva šta ne tražimo sreću u malin stvarima.
Nesmijemo dopustiti sebi da ni zbog čega tratimo život jer je samo jedan.


" Od života dobivate ono što imate hrabrosti zatražiti ! "

Zar svaki prekid mora znaćiti nužno zlo??? hm....NE

IMA I POZITIVNIH STVARI:

IZLET U PROŠLOST
-Malo prekopaj svoje ladice. Iznenadit ćeš se šta sve možeš naći. Možda negdje iskopaš ljubavno pismo neke stare ljubavi s kojom se već dugo nisi čula ni vidila. Ili možda slike s mora sa superzgodnim dečkom.

Prisjeti se davnih doživljaja, baci oko u album sa slikama iz djetinjstva, pronađi slike bivših frendica koje su se preselile ili s kojima se više ne družiš...

Sjeti se svih super trenutaka koje si možda zakopala daleko u prošlost ! tada ćeš shavtiti da si upoznala puno ljudi ,no s mnogo njih izgubila vezu.

Sasvim je normalno kad nađeš dečka da se u neku ruku udaljiš od drugih. Ja san sad shvatila kolko san se udaljila emocionalno od svojih prija-je da ja s njima izlazin i prićan i sve je ostalo naizgled isto ali u sebi osjećan da san se nekako udaljila od njih.

Shvatila san šta želin- ŽELIN OTPUSTITI KOČNICE I NAPOKON UŽIVATI 100%

Posvetit ću se svim dragin osobama koje san nažalost zapustila.
kiss svima

doora

11.06.2007. u 14:17 | 2 Komentara | Print | # | ^

	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Siječanj 2008 (5)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O MENI:
imam 19 godina-završila san ekonomsku školu.
Studiran u Splitu i tamo živim s cimericom.
Obožavan glazbu-ona je nešto šta
me maksimalno opušta a uz nju i ples.
Najviše na svitu volin svoje roditelje i
moju mačku(moja mala zvjerka ....)
Obožavan izlaziti vani s prijateljima-volim prirodu, more I
ribu na gradeljama ka i svaka
dalmatinka.

pusa svima od male iz dalmacije
dora



p.s. OSTAVITE MI KOJI KOMENTAR




SVIJEĆE SU POLAKO GORILE




Prva je rekla:
Ja sam mir.
Nažalost, ljudi me ne uspjevaju sačuvati.
Mislim da ću se ugasiti.
I odmah se ugasila.
Druga je rekla:
Ja sam vjera.
Nažalost, mnogi imaju površnu vjeru
i ne zanimam ih.
Nema smisla da i dalje gorim.
tek što je to rekla puhnuo je povjetarac
i ugasio ju.
Treča je svjeća žalosno progovorila:
Ja sam ljubav.
Nemam više snage.
Ljudi zaboravljaju na mene i na to
koliko sam im potrebna.
Oni ne ljube ni svoje najbliže.
I bez okljevanja se ugasi.
Uto uđe dijete, vidi ih i kaže:
vi ste trebale svjetliti do kraja
i rekavši to počne plakati ...
I progovori četvrta svjeća :
Ne boj se, dok ja gorim moći ćemo upaliti
ugašene svjeće.
Ja sam nada.
Djetetu zablistaju oči od radosti
dok je s upaljenom svječom
vračalo svjetlo ugašenim svječama.


>OTROV

Život bez tebe je poput otrova,
koji polako izjeda..
Svaka noć je prokleta,
ne pomaže ni čaša vina,
A moja soba je puna sjećanja,
slika i cigarete dima.
Umorne su moje oči
i sve te besane noći,
potajno te dozivaju..
Ruže su za mene zabranjene,
bile su mi iz ruku tvojih otete
od druge žene..
Život bez tebe je poput otrova,
koji se sporo iz čaše ispija...
truje polako, polako ubija
svaka nova o tebi spoznaja.
Kao da njeni su koraci za mene trnovi
koji me u srce bodu,
kada prođeš s njom
a ja zatomim tu bol..
Otrov, otrov si za mene ti
A taj otrov je neprežaljena
ljubav prema tebi..


LAŽNI PRINC

Nisi čovjek o kojem sam maštala
nisi netko o kome sam sanjala,
sve je bila prevara
sve je bila magla
a ja sam začarana
u oblaku mašte
u magli laži
tvoja princeza
još lažnog princa traži!
Nisi čovjek o kojem sam maštala
nisi netko o kome san sanjala !



BALADA IZ PREDGRAĐA

....I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,EG-056.jpg (15564 bytes)
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše---
A njega nema, i nema, i nema ,
I nema ga više

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

PRAZAN ŽIVOT

Sve ulice nas vrijeđaju
Uvijek istim licima,
A naše duše žeđaju
Za beskrajnim vidicima.

O mi smo toga presiti.
Pobjeć, pobjeći nekamo!
Mi čudo jedno čekamo,
A neće nam se desiti.

Ne kunemo se mukama,
A radosti ne dolaze;
I dani tako prolaze
Sa vječno praznim rukama.

xxx

Odlazim
Ne pitaj kamo
Ne pitaj zašto
Ne pitaj ništa, samo šuti
Šuti u toj divljoj noći
Prepunoj boli i suza
Pusti dušu neka miruje
Pusti srce neka luduje
Ne diraj u snove
Jer oni nešto znače
Na kraju svega shvati
Shvati da je život borba
U kojoj ljudi dolaze i odlaze !
Ja odlazim ...
Ne pitaj kamo ...
Ne pitaj zašto ...
OPET TEBI ...



xxx

Samoj sebi i večeras sam
po neznam koji put obečala
da ti pjesme više neću pisati...
Neću zbog tebe jutrima otvarati oči
i svaki dah zbog tebe disati.
Neću ...
Neću više zbog tebe ni suze pustiti.
Zaboravit ću da sam ikad
plakala zbog tebe.
Neću ti više nikada
ni jednu lijepu rijeć uputiti...
Obečala sam
da neću više zbog tebe padati do dna.
Zaklela sam se nebu da
više nečeš kročiti ni u predgrađe mog sna.
Više me nečeš moći raniti
i otići kao da ja ni nisam ranjena bila.
Istina među nama već dugo stoji,
ali ja ... ja sam ju od sebe krila.
Obečala sam da više samnom nečeš
igrati igru "tko je jači"
Hrabro sam rekla da neću više patiti,
jer sva bol u meni...
ma šta to tebi znači !
Ti ne primječuješ da umirem polako.
Znam da je tebi mene raniti lako...
Ali ja i kad bježim od tebe
ja nemam kuda pobjeći.
Jer uvijek kao slijepa
tebi se pred noge vratim,
umorna od bježanja od same sebe.
I ne mogu dopustiti da shvatim
da ja nikad neću biti dovoljno dobra za tebe.
Obečala sam da ovo je
zadnja pjesma koju pišem tebi,
iako sam to rekla i za prošlu koju sam pisala...
Obečala sam
da me nečeš opet povrijediti
onako jako kako samo ti to znaš...
U mojim mislima ti nikad nečeš izblijediti,
ali ne mogu te pustiti da me ovako ubijaš.
I priznala sam da te zauvijek volim
kao što neću više nikad nikog....
Zar ti ne vidiš moje oći ?
Pa ... ja te molim ...
Ja više nemam želje nadati se ,
nemam snage više uzalud letjeti....
moja mi krila vrati



xxx

Rijetko osmijeh prelazi
preko mojih usana,
sreća na mene ne misli,
otišla pa zaspala...
U životu ko u snu
često čovjek ne misli,
koliko nešto treba mu
ne zna dok ne izgubi...
Ja znam
al mi teško priznati
da mi anđele fališ ti,
strašno fališ mi...
Sudbina piše na dlanu puteve,
mada te skrivam,
lice me odaje
i kad suze oči zamagle,
poželim tvoj zagrljaj
poželim da si kraj mene,
jer šta vrijedi ova mladost,
tuga ili radost,
bez tebe ljubavi...
Sve je isto, ali nije
i srce kucalo je prije
a sada stoji kao pokvareni sat,
ipak živjeti se mora
u atmosferi što sve je gora
jer da je moglo bilo bi drugačije...
Ove su rijeći od srca pisane
ali neće doći nikada do tebe,
kao cvijeće koje umire
još u ruci što je ubere


xxx

Ovo je ispovjest ranjene duše,
koje u bolu suze sad guše
Ovo je ispovjest duše koja pati,
i sretne dane pokušava da vrati ...
Ovo je ispovjest ranjenog srca
koje u bolu pati i grca
Ovo je ispovjest srca koje sluti,
ali bez snage ranjeno šuti.
Ovo je ispovjest mladosti jedne,
mladosti naivne,mladosti čedne,
koja je sve mogla
i sve je htjela
ali nije umjela i nije smjela...
Ovo je ispovjest na kraju života,
kada umiru snovi i umire ljepota,
kada sve nestaje u dubini tame
A ostaju želje izgubljene, same ...



xxx

Sklopila sam ruke
i tiho izustila molitvu :
"Molin te Bože da ponovo budem njegova"
ali moja molitva nije uslišana.
Moje su rijeći otišle s vjetrom
u neki drugi svijet,
I spustila sam glavu,
sklopila oči
i iz srca ponovo tiho izustila :
"Molin te Bože da ponovo budem njegova"
ali želja mi se nije ispunila,
A nebo... nebo ponovno nije
uslišalo moju molitvu.
Tada je suza potekla
niz moje lice
i zauvijek zapisala u mom srcu
onu molitvu:
"Molin te Bože da ponovo budem njegova"


xxx

Sretna li je ona
koju grle najtoplije ruke,
koju ljube najnježnije usne na svijetu.
Sretna li je ona
koja mi nanosi bol
i budi se uz anđela slatkog
Da li zna da spava
na ramenu moje ljubavi
na grudima čovjeka kojeg volim
ko nijedna nikad .
Da li zna da spava u zagrljaju ljubavi,
dok se ja budim
u samoći hladnoj.
Zna li da spava kraj srca
koje je čuva i koje se za nju bori
Dok ja zaspim tek kad
suze pokažem zori
Sretna li je ona...
Ta žena kojoj pripadaš ...

Plamen

Ti si samo plamen svjeće što se gasi
plamen što mi tiho obasjava noć
i kad sklopim oči još ti vidim lice
i znam tada da bol će proć.
Ti si samo plamen svjeće što se gasi
žamor što tiho postaje jeka
i kad pružim ruku još je takne lahor
i znam tad i mene spokoj čeka.
Ti si samo plamen svjeće što se gasi
pred jutro kad tihi vihor puše
i znam u svitanje sama biti neću
dok nosim te u krilu svoje duše.


RASTANAK

Sumrak se tužno sprema
čuje se gitare glas.
Žalosna pišem ti pjesmu,
došao je rastanak naš.

U ruci pero mi drhti
kao da nešto krije
predamnom vlažan papir,
suza za suzo lije...



DALEKA RUŽO MOJA

Daleka ružo moja
cvijetaš li još za mene?
Možda te sada druga miriše
i rađa uspomene..

Da li si onako rumena
kao nekad kad si moja bila?
Možda si sada nesretan čovjek
ko ptica slomljenih krila...

Možda će nestati iz nje slova
al sjećanje ljepoga doba
ostat će mi sve do groba...

Ubrala sam ove ruže
poklonit ću ih tebi.
Da te ludo volim
moran priznati sebi...


BALADA

Kraj groba sjedim,
u grob se spremam.
Žašto da živim
kad tebe nemam.
Na mom grobu
rast će trava,
a ti ćeš doći
i tiho reći
tu moja draga spava...

OPROSTI MAJKO

Oprosti majko
al ne mogu ovako.
Volim ga majko,
volim ga jako...

Al vidiš majko
on ne voli mene.
On više voli majko
usne njene.

Prokle me majko,
prokle mi sreću
jer nikad više
njega imati neću.

Otišao si i
odnio dio mene.
Ostavi jednu ljubav
i mladost da vene.


XXX

Neću da plaćem kad odeš drugoj.
Neću da molim da mi se vratiš.

Bit ću daleko kad budeš sretan,
a još dalje kad poćneš da patiš.



AKO MOŽEŠ...

Ako možeš vidjeti uništeno djelo svog života, i bez
i jedne riječi počneš da ga ponovo gradiš,
ako možeš biti zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi,
ako možeš biti jak, a da ipak ostaneš nježan,
ako ne mrziš one koji tebe mrze, a ipak se boriš i braniš,

ako možeš ostati
dostojanstven u slavi,
ako možeš biti dobar,
biti pametan,
a da nisi čistunac i sitničav
bit ćeš ČOVJEK."

- Rudyard Kipling

Pjesma mrtvog pjesnika (Dobriša Csarić)

Moj prijatelju, mene više nema.
Al’ nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ‘ko je čita – u život me budi.
Probudi me i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni svojih nemam niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogah)
U stihove. U žaru sam ih kovo.
Al’ zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga i ja ću u te prijeći,
K’o bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve moje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene – o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svijetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja toplinu hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! Zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

K’o oko svijetla leptirice noćne,
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

Dom na cesti

Ležah u prašini kraj ceste.
Niti vidjeh njegovo lice
niti on vidje lice moje.

Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav.
Niti vidjeh njegove ruke
niti on vidje ruke moje.

Istok postade kao limun zelen.
Zbog ptice jedne otvorih oči.

Tada doznah koga sam ljubila
čitav život.
Tada on dozna kome je ruke
grlio uboge.

I uze čovjek zavežljaj, i krenu
plačući u svoj dom.
A dom je njegov prašina na cesti
kao i moj dom.



OSMJEH

Osmijeh
Osmijeh nas ništa ne košta,
a djeluje čudesno.
Obogaćuje onoga kome je namijenjen,
a ne osiromašuje onoga koji ga poklanja.
Nitko nije tako bogat niti tako siromašan
da si ga ne bi mogao priuštiti.
S njim svatko samo dobiva.
Osmijeh unosi sreću u dom,
pozdrav je prijatelju,
pomoć pri sklapanju poslova.
Osmijeh je kao odmor za umornoga,
putokaz izgubljenom,
sunčana zraka za žalosnog
i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje.
Ne može ga se kupiti,
posuditi ili ukrasti,
jer ima pravu vrijednost
samo kad se poklanja.

GODINE PROLAZE

Godine prolaze
Kad starost počne,
polako na tvoja vrata kucati,
zima u život stizati,
hoćeš li se onda sjećati ?
Godine prolaze,
mladost se više nevrača,
sjede u kose dolaze,
srce se više nenada.
Zato se nemoj kajati,
nek ti se srce veseli,
vina i pjesme duši daj,
jer nikad neznaš kad je kraj!!
Godine prolaze,
mladost se više nevrača,
sjede u kose dolaze,
srce se više nenada.

posjetitelji

Free Web Site Counters

IZREKE:

Koliko god ste otišli krivim putem, sada se možete okrenuti.
Stefan Buchberger

Slobodni ste samo onoliko koliko ste spremni
preuzeti odgovornost za svoje mišljenje i djelovanje.

Istina je,da ne cijenimo ništa što imamo
dok to ne izgubimo.

Sanjaj o čemu želiš sanjati.
Pođi kamo želiš ići.
Budi ono što želiš biti!
…zato jer imaš samo jedan život!

Sretni ljudi u stvarnosti nemaju uvijek
najljepše od najljepšega,
ali sve učine najljepšim.

"Svi mi jednog dana umremo. Međutim, neki nikada niti ne žive."

" Bolje umrijeti za nešto nego živjeti nizašto."

"Oni koji su postigli stvari koje vrijedi imati na ovom svijetu,
marljivo su radili dok su drugi ljenčarili,
ustrajali su dok su drugi u očaju odustajali,
rano u životu su se vježbali u vrijednim navikama kao što su odricanje, vrijednost i predanost jednom cilju.Sada uživaju uspjeh kojega često pogrešno nazivamo sretnim slučajem"

"Veliki umovi raspravljaju o zamislima.
Prosječni umovi raspravljaju o događajima.
Mali umovi raspravljaju o ljudima."

Mi smo tek zatvorenici ako smo se zaključali u tamnicu neuspjeha i samosažaljenja...
mi sami imamo jedini ključ svoje slobode."

"Ničega se u životu ne trebamo bojati. Samo trebamo razumjeti." - Marie Curie

"Yesterday is gone. Tomorrow has not yet come. We have only today. Let us begin." - Majka Tereza

"Svatko tko kaže da novac nije važan očito nije bio bez njega jedno dulje vrijeme."



p.s
kad sjetiš se mene i suza ti krene
onako od sebe sama
ja dignut ću čašu
u ime svih onih godina što su za nama
i bit ćemo opet u mislima skupa
jer NADA umire zadnja
makar će duša zauvjek ostat
tebe žedna i gladna







Od snova rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i štite ih, njeguju u lošim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek dolazi onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti.



pomozite zakladi Ana Rukavina i tim ljudima kojima triba pomoć da i oni mogu sanjati svoje snove

ja san isto cura koja živi u nekon svom snu i to želin pružiti drugima.

pusa svima




p.s. PUSA SVIM MOJIM PRIJATELJIMA

a posebno carolini, cekiju, šupi (hala na pizzi u moje i carolino ime), sanjinu i andriji ( duci)
s kojiima san imala ludi dan na kupanju

andrija-pobjediti ćemo drugi put na odbojci

kiss


i kiss klari (muško) i ne brini maći proći
če i tvoji problemi