petak, 14.09.2007.

"Referada naša svagdašnja..."

Ovaj tjedan obilježila su hodanja po referadi i briga oko plaćanja nove studentske godine. Tradicionalno u 6 mjesecu, prije polaganja ispita, glavno pitanje koje se upućuje svima koji imaju bar malo veze sa upravom fakulteta je : Koji su uvijeti za oslobađanje od plaćanja? Koji su uvijeti za upis u novu godinu?

Naravno referenti služe samo Bogu za plakati jer osim što ne znaju apsolutno ništa, šire i dezinformacije čime još više otežavaju sam proces. Kako ih nitko nije naučio osnove psihologije, a za humanost nisu čuli, jedino što na kraju dobijemo su zbunjeni pogled i pitanje: Kako da ja to znam? A dobro, ja bih trebala znati... generacija u sredini, između bolonjaca i „starih studenata“ i kozmos jedva čeka da nas se riješi jer ne znaju gdje bi s nama. Promijeniti uvijete u 9 mjesecu nije im baš na slavu i diku, ali opet, koga briga, ionako će opet po novinama i raznim studentskim portalim pisati „da je riječ o nesporazumu“. 5 000 za novu godinu čista je pljuga. Ovdje umjesto ambrozije rastu „Marulići“ i ostali nositelji kunskih vrijednosti.

A dobro i to je pravna država. Demokracija koja počiva na birokraciji nije ništa drugo nego diktatura potčinjenih činovnika koji svoje frustracije liječe na ljudima ovisnim o njihovim uslugama, koje to i nisu, već posao za koji su plaćeni.

Evolucija nas je postavila na sam njezin vrh, a i dalje si dozvoljavamo gluposti svojstvene ljudskom rodu. Ma dobro, zato je vljda i nastala ona ljudski je griješiti, kao da će opravdati nesposobnost, nemar, čistu glupost.

Možda sam ja utopista, možda sam sanjar, možda samo budala u svom svijetu, možda nosim ružičasta stakla, ali nikada mi neće biti jasno kako ljudi nisu u stanju prekršiti pravila, koja su stvorili oni sami, u vidu pomoći, humanosti ili bar neke moralnosti.

Robovi birokracije i pravila koja ionako ne služe onima zbog kojih su napravljena, jer istini za volju, kada je puk imao pravo izabrati uvijete pod kojima će služiti matičnoj državi,
živjeti, raditi... Tko je pitao i uzeo u obzir mišljenje jednog studenta kada je donešen bolonjski proces. dr.sc. Nitko. Naravno, teško je udovoljiti mišljenju svih, teško da će puk biti uvijek u pravu, ali bar pro forme, ako se deklariramo kao demokratični, mogao bi netko pitati bar, pro forme...
Očito, ako postoji više razina moralnog razvoja, birokracija je za one ljude koji su na vrlo niskoj razini istoga. Nisam pobornik anarhije i rasula, ali malo egzaktnosti, jasnoće i kompetentnosti ne bi falilo sustavu na temelju kojeg želimo graditi „buduće nade i znanstvenike koji će nas prezentirati u EU-i".

subota, 08.09.2007.

Digresija

Subota i ja kod kuće. Od naglog sniženja rujanskih temperatura nekako mi se nije dalo spremati za još jednu šetnju kafićima iz koje bih se vratila promrzla i umorna. Osjećam se dobro uz zeleni čaj, utakmicu koju ne pratim, post koji pišem i začudo literaturu koja me čeka. Razmišljam o promjeni frizure. Hmm... stvarno sam svašta isprobala, a opet nikad nisam pronašla nešto što bih nosila duže od godinu, dvije. Možda i bolje tako. Žene obično mijenjaju frizuru kad su željene promjene ili kad „okreću novu stranicu“. Kad vidite curu koja je napravila drastičnu promjenu na svojoj glavi, a to nije lobotomija, pitajte se što se zapravo krije ispod posjeta frizeru. Mirko je izgubio i počeo je BB. Katastrofa.