....nobody wants to be lonely....

29.06.2007., petak

Eo malo zanimljivijeg posta... je je... moš mislit... XD


....10 nAčInA KaKo Da gA OdBiJeŠ...
1. Ja sam ustvari dečko,
jesam ti zaboravio reći?
2. Moram se zaustaviti u
ljekarni i kupiti ljepilo za
umjetne zube.
3. Ne želim se s dečkom ni
poljubiti prije braka.
4. Čula sam trač da odijevaš
maminu odjeću, ali ne brini
rekla sam samo nekolicini ljudi.
5. Tvoj najbolji prijatelj se
ljubi puno bolje od tebe.
6. Već sam izabrala vjenčanicu za
naše vjenčanje, genijalna je.
7. Valjda si shvatio da izlazim
s tobom samo iz sažaljenja.
8. Imam zaraznu bolest od koje
lice pozeleni i uši otpadnu.
9. Tvoj mi se tata sviđa više od tebe.
10. Ne mogu dočekati da te upoznam
s obitelji na bakinom rođendanu
sljedećeg tjedna.




Image Hosted by ImageShack.us



...10 šKoLsKiH zApOvJeDi...
1.Ako posuđuješ,posudi još više i ne vraćaj.
2.Ako što potrgaš,okrivi drugog i nikad ne priznaj krivicu.
3.Ako što ukradeš,ukradi sve,nije tvoje.
4.Nikad ne markiraj sam,nagovori druge da ti pomognu.
5.Ako imaš malo pljuge,svejedno ih podijeli s frendovima.
6.Ako ti frend pijan,popij koliko je i on i nećeš uvidjeti razliku.
7.Ako nekoga uvrijediš,nemoj se ispričati,spomeni mu mamu,familiju i sve svece.
8.Ako ti se neda otvarati i zatvarati,razvali ih.
9.Ako je profesor loše volje,dodaj ulja na vatru.
10.Malo radi,puno kradi i pošteno živi jer tko laže taj i krade,a tko krade taj i ima.



Image Hosted by ImageShack.us


I evo, ne bi ja bila ja da ne napišem nešta ovak općenito... opis dana i to... malo o svom životu... al jebi ga...
Pa krenimo...
Danas sam opet plakala... Imali smo program u školi za podjelu svjedođbi i to.....
Sva sreća, sve je dobro prošlo... Osim... Normalno, ja se obrukam ko i uvijek....
Naime, svi su se skupili (profesori, ravnateljica, čistaćice, učenici..) i kad je program počeo i trebalo se već ić na sljedeću "točku" i ono tišina u školi, ja kihnem ko manijak... I normalno, svi u smijeh....
Al dobro....
I da, na kraju programa dobili mi jest i pit, čak smo i narodnjake puštali... Al kad smo pustili pjesmu "kad se prijatelji rastanu" svi smo počeli plakat... Čak i Ivona, koja rijetko plače.... Ne znam jel bi te svoje suze mogla nazvat radosnicama ili.... tužnim suzama....

Image Hosted by ImageShack.us

al eto...
Sad počinje novo, zrelije razdoblje naših života.... Tek ćemo sad naučit živjet....
Al najviše mi je drago što smo našoj raski uspjeli kupit prekrasan poklon (buket, narukvicu, prsten i pohvalnica za najbolju profesoricu) koji joj se fakat svidio.... Ili je pak ona odlično odglumila da joj se sviđa... Al ne vjerujem, nije ona takva....
A šta ćemo sad... Falit će mi svi oni... Al život ide dalje, pa Bože moj... nije smak svijeta...
Al sve njih ću čuvat u lijepom sjećanju i bit će mi osnovna škola jedna prekrasna uspomena.....


Image Hosted by ImageShack.us

I evo jedna pjesma koju ovim putem posvećujem svojim frendicama Tatjani, Dini, Ivoni... Ma zapravo, svim mojim frendicama....


Severina- PRIJATELJICE

Azurno nebo, čekamo zoru,
Pet, sest mladih golubica,
Nasmijesena su im lica i poslije mnogo godina
U mome srcu draga sličica, zajedno smo
Momke gledale, zajedno po rivi setale,
Pravile se da smo vazne, da smo pametne
I snazne, sanjale smo zemlje daleke.


Hej ljepotice moje prijateljice,
Gdje su nasi snovi ostali,
Hej sve smo mi kao ptice selice,
Svaka svome jugu odleti,
Djevojčice zene postale,
Neke su se već i udale..

komentiraj(5)|| na papir|| #|| ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.