....nobody wants to be lonely....

03.02.2007., subota

prijateljstvo, ljubav i te stvari...

U zadnje vrijeme sve više razmišljam što će biti kad odem u srednju...
Uvijek sam se uspjevala uklopiti u svako društvo i prilagoditi se svakome, ali.. što ako se to dolaskom u srednju promijeni?
Što ako me svi odbace, a moji prijatelji s kojima sam se družila u osnovnoj budu imali svoje društvo i ne bude ih bilo briga za sebe?
Ne znam, ali o tome sam često počela razmišljati...
Nije da sam ja povučena (nisam), ali ne znam, nekome se možda neće svidjeti moj pogled na neke stvari na koje su moji prijatelji već navikli, možda me ne budu htjeli upoznati i družiti se samnom...
Nadam se da ću bar nać nekog dobrog dečka koji će mi biti potpora...
Ne znam, dosadilo mi je biti sama... Želim nekoga...
Svi normalni šeću sa svojim dečkom/curom... Želim i ja imati nekoga poput njih..
Ok, ni jedna moja frendica nema dečka, tak da nisam jedina... ali tko ti može biti bolja potpora i utjeha kada ti je potrebna od dečka...
Dobro, zato postoje frendovi, ali to baš nije to... ne znam, bar meni treba netko tko me može zagrliti, poljubit... utješit me...
Možda sam premlada za to (vjerojatno jesam), ali što se tiče ljubavi, želim nekoga tko će me istinski voljeti.. a da ne bude samnom samo zato da me iskoristi..
Ako ima takav decko, nek se javi....
Znam da previše tražim ali... tko zna...

komentiraj(7)|| na papir|| #|| ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.