Foxy fox
srijeda, 14.05.2014.
Spoznaj samog sebe
Nedavno sam negdje pročitala "Nosce te ipsum", što bi u prijevodu značilo "Spoznaj samog sebe", no znamo li kako to postići?
Mislim da se čovjek uvijek može iznenaditi kad su u pitanju njegovi postupci.
Nekako smo nedovršeni u spoznaji samog sebe i
jedino što znam da svaka nova spoznaja mijenja čovjeka tako da nikad ne možeš biti sto posto siguran da se nećeš već sutra promijeniti.
Svi mi imamo sposobnost razmišljanja, pa zbog toga mislim da bi trebali razmišljati racionalno
kako bi na kraju bili zadovoljni sa svojim postupcima te bi tako radili i manje grešaka u životu.
Pokušavam se pridržavati svega ovoga pisajući u buci svog uma kako bih postigla ono što želim, a to je - spoznati samu sebe.
Nešto u meni me iznenađuje svakim danom sve više i više,nešto nedokučivo što mi daje snage da potpuno okrenem novi list i krenem dalje, a to je pisanje.
Pomoću pisanja imam moć izraziti svoje osjećaje koji se neprestano mijenjaju zbog moje podvojenosti osjećaja koje nosim duboko u sebi.
Nije mi lako to priznati jer se tada osjećam slabijom.Često se osjećam kao da tonem i da je kraj svega što vidim i osjećam.Zbunjenost je bila moja mana cijeli moj život.Zbog toga nastojim to promijeniti što mi uspiješno i polazi za rukom.Čitajući sam knjige shvatila da me mnogo toga zanima sa svih područja.
Također sam shvatila da je svijet zapravo čaroban uz pomoć mnogo mašte koju crpim iz sebe.I zato moram priznati da me iznenađuje što više nisam osoba kakvom sam se smatrala jer kad tad se moraš pogledati u ogledalo,a ono što ćeš vidjeti za tebe može predstavljati istinu, ali duboko u sebi znaš da to baš i nije tako, da je to iluzija koju samo želiš imati kraj sebe, a na kraju ni sam neznaš tko si.
Pa se nadam da ću pisanjem spoznati sebe kao pojedinku te da će me činiti sretnom ono što ću misliti, pisati i raditi jer tek tada se to može nazvati harmonijom.
ponedjeljak, 12.05.2014.
Unutarnji rascjep
Naime,radi se o osobi topla srca,velika osmijeha i razumijevanja za sve oko sebe.Osjećala se voljenom, pa to je i bila.
Sve dok...ma ne znam, jednostavno se nešto promijenilo u načinu na koji ga je gledala.Pa se zapitala što zapravo osjeća,
ali nije pronalazila odgovor već je doživjela promjenu, potpunu transformaciju riječi, pogleda na svijet, razmišljanja...
Pa da pogledaj je i izgleda nekako otupjelo .Ne, to više nije ista osoba.
Proviri malo unutra i vidjet ćeš razliku, bitnu razliku jer ta osoba ne osjeća više ništa.Osjeća se pusto.Pusto, bez ikakvog pomaka, pusto bez osobe koja je jučer bila tu,pusto bez osobe koja je bila u njoj, pusto bez te topline i tih dodira.
Mislite da se nije trudila?
Tražila se u toj pustinji, ali samo se još više izgubila i odustala. Odustala da bi i njega netko mogao voljeti, onako istinski.
I zato se danas više ne trudim biti ta osoba jer želim živjeti i misliti samo kao ja.Mislim da sve što nam se događa kreira nas kao osobe,pa je i mene ovaj moj događaj izmijenio.Zaboravila sam na sve i krenula dalje kako bih pronašla pravu sebe.Ovaj put se to doista i dogodilo.Po prvi puta u životu napokon sam znala što želim, a da mi to nije nitko drugi nametnuo.
Otići ću ja daleko od svijeta koji me ne razumije daleko, daleko i ne razmišljati o sranjima jer to doista više nije moj stil.
