.......Napokon je odlucila da ce izici iz tame i vidjeti svijetlo...kad je izisla vidjela je samo mjesecinu...setala je pustim ulicama....osjecala je mirise te ljetne noci...opet je sve podsjetilo na njega...hodala je i zamisljala kako ce joj on svaki tren doci i zatvoriti oci...dotaknuti njene usne...zovnuti ti je malena...
Dosla je do mracne ulice...hodala je polako...koraci su joj bili tako teski....kao i njeno disanje...osjetila je sum...netko joj je prilazio s leda i zatvorio joj oci bas kako je zamisljala...otkucaji srca su joj ubrzali...bila je sretna...mislila je da je to on...da je dosao ponovno k njoj...nije znala da je to njen kraj...da ce joj to biti najbolniji trenutak a i zadnji...pokusala se okrenuti...nije joj dopustio...cvrsto ju je uhvatio i srusio na pod...nije joj dao da sa se pomakne...osjecala je njegov dah...osjetila je kucanje njegova srca...vristala je na podu...plakala je...bilo je strah...niz njeno bijelo lice slijevala se krv od udarca...izgubila je glas...pozeljela je umrijeti...nije mogla podnijeti da ce cjeli zivot imati sjecanje na tu vecer i na tog tipa koji ju je unistio...koji je izbrisao svaku njenu nadu za srecu....pomislila je "sto ako se ON vrati...hoce li me prihvatiti ovakvu kad sazna sto se dogodilo...hocu li i dalje biti njegova malena...hocu li ga udaljiti od sebe zbog ovog groznog osjecaja krivnje....ne ne mogu zivjeti s tim...nebi podnijela da ima lose misljenje o meni...da se udalji od mene...znam da nisam kriva ali ovaj osjecaj ostaje...nemogu izbrisat ovu gorcinu gađenje prema sebi...nebi mogla podnijeti njegovu mrznju...bolje da me se sjeca ovakve...da ima lijepo sjecanje na mene...
Iz tog groznog razmisljanja probudio je zvuk poruke...polako je citala..pisalo je "sanjaj nesto predivno kao sto si ti sama...ne daj drugima da te slome...laku noc ljepoto milsim na tebe...znam da nisam zasluzio osobu poput tebe...srce ne bira...
Ta recenica potpuno je dotukla...jos vise je bila sigurna da ga ne smije razocarati...jos vise je bila sigurna da mora zadrzati ovu sadasnju sliku o sebi...da je voli onakvu kakva je bila...uzela je njegovu sliku u ruke i zaspala...
Ujutro je nasla njena majka...bila je cijela u krvi,al njegova slika i dalje je bila na njenim grudima...u blizini njenog srca...
Kada je ON vidio da nema vise njegove malene nitko ga nije mogao utjesit...dosao je do njenog tijela koje je i dalje bilo onako lijepo kao i zadnji put kad je vidio...suze su mu potekle...uzeo je sliku koju je ona taj dan drzala u rukama... na pozadini je pisalo "vjerovala sam u nas...u to da cemo ponovno biti skupa...sanjala sam o tvojim rjecima i o tvom osmijehu...bilo mi je tesko bez tebe...al uvijek je postojala nada da ces mi se vratiti...zasluzio si puno bolju osobu od mene...sigurno se pitas zasto sam ovo ucinila...ali taj ti odgovor nemogu dati...odnijet cu ga sa sobom u grob..zelim da me se sjecas po dobru..da se ponekad sjetis nase ljubavi....da me pamtis onakvu kakva sam bila...nosim te u srcu koje je bilo puno boli a ti si bio njegova jedina svijetlost i snaga...tvoji stihovi ce mi zauvjak ostati urezani...nikad te necu napustiti...pazit cu na tebe...tvoja malena...
Kad je procitao nije se mogao suzdržati krivio je sebe sto nije bio uz nju... plakao je i ponavljao sreca dugo ne traje..ne meni ne...uvjek mi je oduzmu... zasto moju malenu...zasto?? malena volim te...



Shot at 2007-07-11