danas ove jebene srijede sjebala sam i povridila osobe koje to nisu zasluzile jer su prema meni bile kako bi svatko samo pozelio...jebi ga uvik napravim sranje i druge bas gurnem pod zemlju do kraja iako nisam to zelila dogodilo se mojoj nepaznjom i ne razmisljenjem i sad mi je zao da si to nikad necu oprostit!znam da me sigurno mrze al neznam kako da objasnim da nisam to tila ni zelila.zasto uvik sve sjebem????????''' zasto mi je zivot ovako sjeban i kompliciran?zasto napokon ne dopustim drugima da mi pomognu i da mi promine zivot i da se svaki dan ne budim sa suzama? tako sam tvrdoglava i mislim da mogu sve sama ne dopustam da mi se itko priblizi,da mi pokaze koliko mu je stalo do mene!
zasto ne budem kao sve ostale normalne osobe,zasto napokon nekome ne pocnem vjerovat.....?toliko se bojim da ce me opet netko povridit da cu opet biti sama......ne zelim to nebi to podnijela da opet sjedim i placem a srce mi hoce da iskoci.......mrzim taj osjecaj.............ubija me....tjera me na put smrti...... prelomi se nesto u meni osjecam jaku bol....bijes....gorcinu i mrznju...taj osjecaj necu nikada zaboraviti.......SMRT JE MOJA SPAS.........