evo opet sam tu nazalost za vecinu ljudi...heh....opet sam usamljena opet s ocima punim suza cekam kad ce svanuti i ova prokleta noc...koja je ista kao i sve noci prije nje.sama sam...opet......
....mrzim samocu i tisinu...a ujedno i ne ona me smiriva...u tisini cujem kucanje svoga srca.....ajme da bar prestane .....da bar ne lupa.....da se napokon smiri.....i napokon utonem u san........da se napokon odmorim od ovog jebenog zivota........al opet ko zna sta ce biti onda...mozda ni tada necu imat mira...mozda ce me i tada pratit nesreca.....mozda ce i tada jedino sta poznajem biti suze i tuga...heh
neki su mi ljudi rekli da im donosim nesrecu......da ne mogu nista drugo ni donijeti samo zlo ..mnozda imaju i pravo............unistim sve cemu se priblizim...........sve sto dotaknem.....sve sta zavolim a to je rjetkost.......mozda i bolje da nikoga ne pustam blizu sebe....dovoljno sam ljudi upropastila.....mozda sam osudena ...mozda sam rodena da donesem nemir i nesrecu.........mozda nikad nikom necu donijet srecu....mozda niko nece bit nikad sretan zbog toga sto postojim.......mozda je moje postojanje sasvim nebitno....mozda bi bilo bolje da me ipak nema..ko zna......mozda.......

evo nasla sam jos jednu pismu na netu mislim slucajno sam je cula super je pa kako neznam sta bi napisala poslat cu nju............



Im standing on the bridge
Im waiting in the dark
I thought that youd be here by now

Theres nothing but the rain
No footsteps on the ground
Im listening, but theres no sound

Isnt anyone trying to find me?
Wont somebody come take me home
Its a damn cold night
Trying figure out this life
Wont you, take me by the hand, take me somewhere new
I dont know who you are but i, Im with you
Im with you

Im looking for a place
Im searching for a face
Is anybody here I know
Cos nothings going right and
Everythings a mess
And no-one likes to be alone

Isnt anyone trying to find me?
Wont somebody take me home
Its a damn cold night
Trying to figure out this life
Wont you, take me by the hand, take me somewhere new
I dont know who you are but i, Im with you
Im with you

Oh, why is everything so confusing
Maybe Im just out of my mind
Yeah yeah yeah
Yeah yeah
Yeah yeah
Yeah yeah
Yeah

Its a damn cold night
Trying to figure out this life
Wont you, take me by the hand, take me somewhere new
I dont know who you are but i, Im with you
Im with you

Take me by the hand, take me somewhere new
I dont know who you are but i, Im with you

Im with you

Take me by the hand, take me somewhere new
I dont know who you are but i, Im with you

Im with you
Im with you.

evo neka pisma bas mi se svidila pa......





Vampir

Cijelu noć sam jahao
Snenim morima, mrtvim poljima,
Gradove zapalio, sluge premorio
Svojim željama
Od ponoći do svitanja
Brišem kazaljke, vrijeme izmišljam.
Reci mi
Što će se dogoditi
Prestanem li disati?
Kofere pune stoljeća
Nosio sam na svojim leđima
Sav u teškom oklopu
Trčim sobama, bježim od zrcala
Od ponoći do svitanja
Brišem kazaljke, vrijeme izmišljam.
Reci mi
Što će se dogoditi
Prestanem li disati?
Opijen sam tvojim dodirom,
Zaražen sam tvojim pogledaom,
Smijem li te čekati,
Van iz moje glave - želim spavati!
Jao ja...
Što će se dogoditi
Prestanem li disati?

evo opet sam se dosla izjadat to mi je prilika da s nekim pricam.....iako neznam kako da pocenem......zivot mi je sasvim sjeban.....vise se ne snalazim .........misli mi se gube-----gubim se u vlastitoj kuci....ne spavam vise....ne mogu........jednostavno oci ne mogu sklopiti....osjetim hladnocu u srcu..onu jebenu prazninu...hodam po kuci kao vampir koji trazi novu zrtvu...pokusavam naci nesto lijepo u zivotu......al toga bas i nema na ovom svijetu...zelim zivjeti kako ja hocu a ne pokazivati lazni osmjeh kako bi svima ugodila i kako ne bih nekome pokvarila njegov savrsen dan s svojim sranjima........nemam puno ljudi koji me kuze koji znaju kako mi je......koji me zele saslusati....to me pogada..ne mogu nac osobu slicnu sebi....osobu koja mrzi cili ovaj usrani svjet......ponekad dok sjedim sama u sobi u mraku...na zidu se stvaraju sjene od kojih mi se cini da vidim osobe.....osobe koje su tako tuzne...nezasticene......usamljene ........al na kraju uvijek shvatim da je to ipak samo nesto sto ja zelim .......samo jedna velika neostvariva zelja da imam nekog slicnog sebi.....jedna velika iluzija........da je to ipak samo svjetlost koja prodire kroz moj prozor.....svjetlost koju stvara ulicna lampa.....mozda mislite da je glupo al je istinito...znam da sam cudna to mi svi kazu.....toga se ne bojim...ne bojim se toga sta me osuduju zbog mog razmisljanja...moga ponasanja...jednostavno niko nezna kako je biti negativac biti tuzan..........ali moji snovi nisu tako prazni.............

evo ponovno sam tu nemogu bas ic spavat.....nemogu sklopit oci od suza .....ustvari i nemam vise suza nemam vise sta plakat......drze me 4 kave koje sam popila.....kao da sam nadrogirana,..
u zadnje vrime svasta mi pada na pamet...al nista bas pametno!osjecam se jadno..al tako je svaki dan pa nista novo..svi govore da me kuze da se smirim da ce biti bolje da razmisljam pozitivno..al to je za mene nemoguce...ne zelim se prominiti pa cu opet bit ona stara koja je sve trpila i koja se brzo vezala za ljude pa na kraju ispastala...svaki put kad pomislim bit ce bolje sama sebi recem"nece"bit ce ti jos gore uvik je tako...samo nije me vise uopce briga sta ce se s menom dogodit hocu li se ujutro probudit hocu li preziviti sutrasnji dan...svi misle da sam cudna i da imam neka svoja pravila al malo ih moze skuzit kako se osjecam......zao mi je onih ljudi koji su dobri da me moraju trpit i licit kad mi dode i gledati kako svaki dan placem i sve vise sama sebe pokopajem.....mislim navikla sam i ne trebam niciju pomoc samo zelim da me shvate svi i puste na miru kad nisam ok..neka me prihvate ovakvu kakva jesam i da me ne pokusaju promjenit.....iako ponekad ne kuzim ni sama sebe ..ne znam sto zelim sta osjecam.. samo jedno znam da hocu ostat u ovom svom svjetu tame gdje nema ni tracka svjetlosti......,gdje vlada tuga i bol gdje samo poznajem suze ....u svjetu u kojem mi niko ne moze pomoci..............i u kojem se ne trebam bojat da cu se za nekoga vezat..u kojem mogu bjezat od problema i svega sto bi me moglo promjeniti..davno sam odustala od toga da se promjenim,za mene vise nema promjene....propala sam dosla sam do samog dna,ne nalazim razloga da se ustanem kad sve oko mene je laz i kad te svi smatraju propalicom i jadnicom koja ima neke svoje bolesne osjecaje....ne zelim van.........jer neznam sto me ceka u ovom okrutnom svjetu punom pokvareni i licimjerni ljudi koji se prave da im je stalo do necega ili nekoga a zapravo su im srca samo hladna kamenja koja cekaju kako ce nekoga upropastiti........ajme umorna sam vise od svega... mozda vam se cini glupo sve ovo sta pisem al svjet nije savrsen pa ni ljudi to shvacam.i zato trazim da i vi shvatite nas koji smo mozda malo drugaciji.........!nije svima sve kao iz bajke postoje ljudi koji znaju sta je bol i tuga i sta znaci kada vam srce zeli puknuti a oni to nemogu promjeniti..mozda za mene i nema buducnosti al takav mi je zivot zapisan onog prokletog dana kad sam se rodila...i ja ga prihvacam ovakvog...................

danas ove jebene srijede sjebala sam i povridila osobe koje to nisu zasluzile jer su prema meni bile kako bi svatko samo pozelio...jebi ga uvik napravim sranje i druge bas gurnem pod zemlju do kraja iako nisam to zelila dogodilo se mojoj nepaznjom i ne razmisljenjem i sad mi je zao da si to nikad necu oprostit!znam da me sigurno mrze al neznam kako da objasnim da nisam to tila ni zelila.zasto uvik sve sjebem????????''' zasto mi je zivot ovako sjeban i kompliciran?zasto napokon ne dopustim drugima da mi pomognu i da mi promine zivot i da se svaki dan ne budim sa suzama? tako sam tvrdoglava i mislim da mogu sve sama ne dopustam da mi se itko priblizi,da mi pokaze koliko mu je stalo do mene!
zasto ne budem kao sve ostale normalne osobe,zasto napokon nekome ne pocnem vjerovat.....?toliko se bojim da ce me opet netko povridit da cu opet biti sama......ne zelim to nebi to podnijela da opet sjedim i placem a srce mi hoce da iskoci.......mrzim taj osjecaj.............ubija me....tjera me na put smrti...... prelomi se nesto u meni osjecam jaku bol....bijes....gorcinu i mrznju...taj osjecaj necu nikada zaboraviti.......SMRT JE MOJA SPAS.........

.......... koliko još će ih otići,
a ja ću biti ''hladna'' i na to sve reći ok. pa ok.
tako očito mora biti. navikla sam ih gubiti.
pa se pitam... što to ima u meni da polako odlaze
od mene jedan po jedan... i srcu je teško, ne želi
više osjećati gorčinu gubitka.
zelim ti srecu i nadam se da ćemo se sresti jednog dana,
a kada taj dan dođe, neću te pozdraviti, čak ni ruku pružiti
samo ću te pogledati i očima punih suza ću se nasmiješiti...
ipak... hvala ti za sve lijepe trenutke jer zaista si poseban...
...Samo me boli srce .. opet... ... ... ... al neću pasti... samo ću pustit suzu i zamoliti te da mi oprostis.............

A što da ti kažem kad je sve rečeno?
vremena nema da se vrati... sreća se istrošila
žao mi je što je jedan divan san dočekao svoje jutro...
novu zoru koja ne počinje suncem... već mrakom
što nam je to trebalo?
tražimo ljepotu da bi ju na kraju uništili...
svi... do jednoga
oči su umorne, a teret pretežak, osmijeha ni nema...
zašto?
''Čovjek je jednostavan... samo srce koje pumpa i ostalo sve ide logički...''
tako mi je rekao... ali nisam se usudila prozvati ga čudovištem
zar ljudi su mašine kojima je suđeno roditi se i umrijeti?
odbijam to misliti... nisam životinja
ipak sam biće koje voli... i životinje vole... na svoj način
i kako da osjećajno biće doživi onu poruku gore napisanu?
ne znam... misli su mi postale preteške i ne mogu ih nositi... ne mogu
eh da možemo vrijeme vratiti... gdje bi nam bio kraj?

evo mene opet u ovom usranom danu kao da mi se svaki dan vrti po 10 puta i svaki dan je sve isto............tuga i suze...........zašto ne mogu biti nasmijana , zašto se mora uvijek naći netko?????????'zasto??(shvacate li da ne mogu postati odrasla,
ostat ću zauvijek u potrazi za izgubljenim rajem,
onako nevina smijat ću se praznim osobama
i neću pokušati riješiti sukobe,
samo ću još jednom pokušati ispravno upotrjebiti riječi...)
'Daj , pustite me više , pustite me , molim vas ..... Očito u mene je sve sa ove tri točke na kraju... ... Sve nedovršeno i nepoznato ... Sve!!! (očito sam sretnija u snovima , mrzim to ... očito se ne mogu oduprijeti okrutnom svijetu ... slaba sam, preslaba... koliko se god borim, stalno osijećam onu muku koja mi izjeda dušu... hoću da se jutrom probudim sa osmjehom na licu i sa tim osmjehom krenem u novi dan !

... da završim i ovo sa ove tri točke , možda je i ovo samo kratko ... možda dođem do onog svjetla koje već dugo vidim na kraju tunela, al nikako da dotaknem svjetlost koju očajno želim dostići ...možda...
Sva manje vjerujem u ljude , sve manje vjerujem da postoje oni
koji znaju šta je iskreni osjećaj...ljubav, osmjeh, ....ne vjerujem nikome ... nikome više...
Osjećam se prazno u ovoj tišini...
Nepomično i bez imalo snage pokušavam dokučiti čime sam ovo sve zaslužila...
Sve ste mi uzeli...

...nemam srce... uništeno je...
...nemam dušu... izbrisana je...
...nemam suze... presušile...
...ljubav , prijateljstvo... povjerenje...
Nekad sam vjerovala da je ovo sve nešto najsnažnije
... najčišće.. nevino ,
Sad od svega toga ostaju samo prazna sjećanja
... sjena nečeg što je na izgled bilo lijepo...
...savršeno ...
Možda... možda sam ja slijepa ...
možda to sve i ne postoji , nego samo postoji u mojoj glavi
...zamišljeni svijet u kojem ja živim...
...svijet ljubavi, povjerenja, prijateljstva...
Ne znam...
Od jučer sam opet ˝sama˝ , bježim od ljudi , hodam praznim ulicama dok mi lice kišne kapi oblijevaju... tako je i bolje ... bar mi se ne vide suze koje mi teku niz lice... ne pitajte zašto ili zbog koga.... ne želim da se zna!
... I još uvijek se pitam tko smo mi ... tko nam je dao za pravo da druge ranimo...

ejjjjjjj evo napokon i ja se sitila da napisem koju rjec samo trenutno bas i neznam sta bi vam napisala jer sam ajme....
evo odlucila sam da svima koji misle da su ajme i ocajni ili da su najgori na svitu pokazem da nisu najveca katastrofa da ima i veci!hahah
Imam 17 godina idem u 3 razred skole koju nisam tila al ipak takav je zivot usran!nista nije kako zelimo al jebi ga bit ce bolje kad umremo heh!....................uf ajme ostala sam bez teksta a to mi se rjetko dogada!da nastavim....mrzim sve umisljene ljude uz njih mrzim one koji slusaju cajke,narodnjake i slicna sranja!da sad ne nabrajam mrzim sve oko sebe i sebe samu.eto za pocetak necu vise pisat gluposti!idem spavat!ajj pozzzzzzzz