petak, 18.04.2008.

...Is it true u`re not coming home...?...maybe someday...

...da li ste ikad dozivjeli..onaj trenutak u zivotu kada ne znate sto zelite...a mislili ste da znate..ali ipak..ne znate..sto ce biti s vama u buducnosti..da li cete napokon biti sretni..da li ce razocaranja prestati..a suze nestati..tesko je..zivjeti u neznanju..i ne shvacati neke stvari..a zeljeli biste znati..tko cete postati in the future..da li ce biti kao i u vasim snovima..

"..plakala je sinoc..dugo..u dubokoj tami..ni sama nije bila svjesna koliko ju je bolilo..napokon..pustila je suze na slobodu nakon dugo vremena..plakala je do trenutka kad su je oke pocele peci..kada nije osjecala tijelo i mislila je da ce joj glava eksplodirati..ali nije marila za to..jedino su suze slobodno padale..i jastuk ih je upijao kao i svaki put prije..bilo je kasno..a ujutro se morala dici..ali nije ju bilo briga..she was just crying.."

.."ne mozete se vise promijeniti..ovo ste vi sada..i to cete biti u buducnosti..nema povratka..promjena vise ne postoji"..voljela bih da mi netko kaze da to nije istina..puno puta se vratim na to..i razmisljam o tome..jer bih htjela da se mogu promijeniti..na bolje naravno..a opet..promjene su teske..

"..sjetila se nje..sjetila se da su prosle skoro 3 godine..i razmisljala da li ju vidi odozgora..nadala se da da..jos uvijek misli da je se ona jedina sjeti..plakala je radi nje..radi svega sto je odnijela sa sobom..radi svega sto nije dozivjela..nije bila tu da joj kaze za prvi poljubac..za prvog decka..za sve sto ju je mucilo..te mogucnosti da ode do nje i da joj isprica sve novosti..vise nije bilo..to vise ne postoji..zalila je za tim..sto nikada nece vidjeti kakva je osoba postala..sto nece biti na njenom vjencanju..sto nece upoznati covjeka s kojim ce ona provesti zivot..sto nece upoznati svoju praunucad..heh..sto nece bit tu uz nju..kada ju treba..u njenim naljepsim trenucima..plakala je..nije se mogla sjetiti njenog lica..slika..to je sve sto je htjela..od njezine smrti..ali toga nema..svi su je zaboravili..bolilo ju je..stezalo ju je u grlu..ali trudila se biti tiha..trudila se sjetiti njenog lica..lijepih uspomena s njom..ali i te uspomene su ju rastuzile.."

..odluke mi uvijek tesko padaju..a znala sam da ih moram donijeti..ali kako..sve se cini tako tesko..sve se cini kao da se rusi..a ja ne poduzimam apsolutno nista..pravim se da me nije briga..pokusavam se odvojiti od osjecaja..jer uvijek sam ja ta koju na kraju boli...znam da se zbog toga udaljavam od sveg i svih..ali..that`s life..lutam..u mislima..sve je tako zamrseno..kako donijeti pravu odluku..da li ce mi zivot izgledati onako kako ja zelim..ili ne..nalazim se na raskrizju..i ne znam gdje da skrenem..srce me vuce za necim sto nije moguce..

"..uskoro joj je rodendan..a nje joj jednom nece biti tu..zao joj je bilo..sto nije dozivjela..da bude tu i da ju vidi..zao joj je bilo sto joj ne moze jos jednom reci volim te..i zagrliti ju..tesko joj je padalo sjecanje na nju..nije znala da li da jednostavno pusti..i ne place vise zbog toga..prebolno je..sjetila se njenog osmijeha..i ona se nasmijesila..i utonula u san.."

.."slijedi svoje snove"..volim razmisljati da ce sve na kraju ispasti ok..da cu u zivotu uspjeti..da cu imati ono sto volim i biti sretna..puno ljudi me ne razumije..mozda jesam cudna i komplicirana..ali ne zelim skrivati ono sto jesam..micem se od onoga sto ne volim..i drzim se onoga sto volim..ipak jesam "glazbenica"..hh just..try to understand me..=)

Image Hosted by ImageShack.us

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.