11.07.2006., utorak

Toliko pijem, da ne znam da pijem. Toliko mi je stalo, da niti ne znam da mi jestalo. Toliko si nesavršen, da si za mene najsavšeniji na svijetu...

I sama sebe pitam kako mogu napisat nešto suvislo ovako pijana. Da, opet pijana. Ali bijeg nije odgovor. Kao što niti ljubav nije zločin. Pa ne radim ništa što bi naudilo bilo kome koga volim, pa zašto bi nekom kao što si ti. Zašto nebi mogla otvoreno napisati post bez ikakvog straha, kao što ga sad pišem. Bila sam u Žderinom kvartu koji je drito nasuprot mojem. I uslikala sam njegov portafon. Osjećam se ko lunatic, al to nije uopće bitno. Vodka je postala moj prijatelj, više nije čak niti odvratnog okusa. Bacila sam flašu od bombice u drvo svom snagom, a ona mi se vratila, pa sam se morala sagnut da me ne pogodi ravno u glavu... Moram se pohvalit da sam čestitala rođendan dvijema osobama. Ali zahvala je bila vrlo oskudna. Koja šteta, sad se nemam s kim zajebavat. Nemam kome reć da mi ode potražit ključeve, i nemam koga nazvat kad se vraćam sama doma i uhvati me panika. Ah ta panika. Nisam ti nikad rekla da si mi onaj dan puno pomogao. Ups, upravo jesam. Pa baš ti hvala. Ali to ne kažem samo ZATO. Strah. Strah je najveći moj neprijatelj. Bilo da ga osjećam ja, ili da ga osjeća netko drugi, nekako sam uvijek JA ta koja ispašta zbog njega. Preksutra pak idem na more. Možda uspijem ta dva tjedna živjet bez straha, ko zna... I imam herpes. Bari mi se, a ja imam herpes!!!!!! Koji prokleti peh, želim da sutra nestane s mog lica. Ovako pijana sam u stanju sve reć, mada onaj dan nisam bila pijana. Možda je zato stvar postala toliko ozbiljna. Ne kužim... Jel u redu ako kažem oprosti???

08.07.2006., subota

I ne jedi kosu... Ne gledaj u pod... Sve je OK. Stvarno OK.

Znala sam da stvari izgovorene u afektu nisu dobro prihvaćene od strane drugih ljudi, ali ja sam izgovorila vjerojatno najgoru stvar koju sam mogla u tom trenutku. Da li mi je žao? Nije. Ne valja žaliti za onim što je prošlo. Samo mi je žao što sam vjerojatno zajebala nešto drugo. Ili si to ti... Ponekad kad saznaš NEŠTO o NEKOME postaneš druga osoba. Kao djeca kad im je neugodno pa naglo zašute i spuste glavu. Nekad postanu i zla. Ta djeca. Ali jedno je sigurno: povlače se u sebe, još više nego što su bili povučeni. Znam! Pobjegni na drugi kraj zemlje. Oh čekaj, pa nismo u Americi! Kao Kay i Mark iz romana Patriše Kornvel, ili pak kao likovi iz sapunice. Reci da si gay! A možda baš kao Ona i On iz jednog od mojih postova. Paradoks! Djeca su ipak male bebe za nes. Ne, čekaj, ovo ne zvuči kak spada. Što želim reći je to da smo gori od nadurene, sramežljive djece u pješčaniku, kada dobiju pusu. Ponekad...

03.07.2006., ponedjeljak

Pišem samo zato da nebi rekli da ne želim

Zaželila sam se malo promjene. A treba mi. Od svih čudnih stvari lately počela me bolit glava. Ili je to zato kaj sam dobila mengu. Ah, darn it, ipak jeto prokletstvo (ups, dar) nas ajmo reć žena. Barem se neću mučit na moru. Da se vratim na čudne stvari... Ma nije to tako loše, ali kad zajebete određenu osobu, tješi vas misao da ju nikad više nećete vidjeti. Ona jesamo u prolazu. Nisam nit slutila da ću upoznat curu koju sam MOŽDA uputila na sedmicu koje nije niti bilo. Ah, zaista se nadam da se okrenula na Savskom... Tako simpatično, srela sam nekoga kog poznajem već 13 godina, ali kao klinke smo se mrzile. Barem sam ja to tako doživjela. Možda i želim neke urnebesno-bolesne stvari, ali stvarno ne znam ni sama više kaj hoću!!! I trebalo mi je previše da shvatim da sam izigrana, a još više da progovorim o tome bez straha. O tome kao i o određenim drugim stvarima, jer me sad boli čitavo mnoštvo vlastitih, a bome i tuđih organa, za nečije mišljenje o mojoj gluposti. Naivna sam. Da, jesam, i teško si to priznajem jer dok sam cijelo to vrijeme živjela u primisli da nisam, drugi su obožavali koristiti te moje očajne previde. I o čemu ja sad pišem??? Nije ni čudo kaj me više nitko ne čita. Ma hookers, ovak i onak ne pišem ovo zbog komentara. OK, kome ja lažem?! Pa naravno da želim više komentara!!! Ali nikom se nedaju čitat ove bljezgarije. On the other hand, ja ipak smatram (da Kartagu treba razoriti, između ostalog) da je ovaj post jedan od boljih. Rolaj or die!!!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

design made by v4MP1r3