Mlijeko je zločesto https://blog.dnevnik.hr/fss

četvrtak, 20.04.2006.

Odbrojavanje je gotovo!

utorak, 18.04.2006.

2 dana

Ovo je odbrojavanje za mene bilo velika dugačka noćna mora. Onog trena kada sam shvatila da ću to morati izgurati, mrak je jednostavno bio pretaman da bih vidjela kuda dalje. Nakon nekog vremena u tom silnom mraku, oči su se privikle, a i postalo je dosadno - počela sam pipkati. Pronašla sam put prema van, ali svaki je dan bilo dopušteno prijeći samo jednu stepenicu. Nije mi bilo poznato koliko tih stepenica točno ima i koliko će taj put trajati. Poneka pukotina down the road dala je dovoljno svjetla da sljedeća stepenica ne bude previše neugodna. Nešto što na početku nisam nikako očekivala i naivno sam mislila da sam to riješila - pokazalo se najvećim problemom. Kako se odborojavanje bližilo kraju - povećavala se nužnost za rješavanjem tog problema. Sam mi je problem izišao ususret i mogu reći da sam konačno odahnula.

Odbrojavanje će završiti četvrtkom, ali neke sam plodove već ubrala. Nakon ovoga počinje neko novo vrijeme.

četvrtak, 13.04.2006.

7 dana

Rumunjska, 27. ožujka 2006.

ponedjeljak, 10.04.2006.

Nije 25, već 10 dana

Ovog smo mjeseca našoj ponudi dodali tri električna raspršivača. Raspršivači se koriste za uspješniju primjenu aromaterapije, ravnomjerno raspoređivanje eteričnih ulja. Kolekciji mirisnih aroma dodali smo omamljujuću aromu bambusa i zelenog čaja. Dođite i mirišite jeftino.

srijeda, 05.04.2006.

30 dana

Ne znam kada sam se probudila. Osjetila sam dodir na ramenu. Kraj kreveta je stajala Priča i gledala ravno u mene. Okrenula sam se na drugi bok. Nije došlo moje vrijeme.
- Probudi se, napiši me.
- Ne želim, pusti me da spavam.
Zavukla mi se pod pokrivač i škakljala po stopalima.
- Mrzim te, prestani.
- Napiši me.
- Ne možeš me tako ucjenjivati.
- Ja mogu sve što želim.
- Onda se napiši sama.
- Ne mogu, ispalo bi da sam samodopadna.

ponedjeljak, 03.04.2006.

32 dana

Sve ih je manje. Sve nas je više.

<	travanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Pravila igre

Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.

Kad smo sjeli za stol, karte su već bile podijeljene

Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.

Ljuskave ideje

Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.

Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.

Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.

Bez pera na jeziku

Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.

Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.