Yo vivía en un barrio
de Madrid, con campanas,
con relojes, con árboles.
Desde allí se veía
el rostro seco de Castilla
como un océano de cuero.
Mi casa era llamada
la casa de las flores, porque por todas partes
estallaban geranios: era
una bella casa
con perros y chiquillos.
P.N.
Saginje glavu. Vjetar, trava, satovi. Zatvara ladicu. Brod, cesta, golubovi. Sklapa ruke. Trokut, uvojak, krovovi. Izdiše zrak. Porculan, list, plamenovi. Odmiče stolicu. Šalica, pismo, parovi. Odustaje.
Možda misliš da sam ti namjerno otežavala. Znam. Ni danas se ne slažem s tobom. I ono malo različitog što smo imali, brzo smo ugušili. Ti svojom neodlučnošću, ja svojom konačnošću. Ostala sam ti dužna. Onu zadnju noć. Mogla sam jednostavno ostati. Ali, zajednički grijeh zauvijek povezuje one koji su ga počinili. I ti si meni ostao dužan.
Vidjela sam te prije nekoliko godina. Kada ste gostovali u mom gradu. Ostario si. Bila sam dovoljno blizu da sam ti mogla izbrojati bore u kutevima očiju. Ništa se nije promijenilo. Otišla bih jednostavno s tobom i ponovno noći i dane provela s tobom u krevetu. No, nisi me prepoznao. Gledao si tu drugu ženu u meni požudom koju sam mogla opipati. I odlučila sam uskratiti ti je. Ljubeći zemlju, izgubit ću nebo. Sada želim da to znaš.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava mi bode bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa, i bulje natrag u mene. Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva. Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe. Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi, žvakali moje golo tijeli i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Potraži me u predgrađu. U videoteci.
Sjetila sam te se sinoć dok sam se kupala. Ležala sam napol suha u kadi i izvukla tu jednu nogu na rub kade. Tako se krvava mrlja ispod kože najbolje vidi. Privlači me na neki čudan način. Mislim da sam opsjednuta njome. Dodirujem je svako malo, preko odjeće. Kao da se želim uvjeriti da je još uvijek ovdje. Odgovori mi slabom bolnom packom i onda na tren više ne mislim na to. Htjela sam te nazvati sinoć, znaš. Zamoliti te, ne, reći ti da dođeš .Htjela sam da je i ti vidiš. Izgleda poput kolačića na mom bedru, velika kao stisnuta šaka. Užasnuto bi buljio u nju, znam. Ne bi ju htio ni dotaknuti. Možda bi čak zabrinuto pitao boli li me. Izvukao bi me iz kade i omotao u onaj veliki bijeli ručnik koji visi na vratima. I kao da sama ne znam hodati po svom stanu, vodio bi me za ruku do kreveta. Znaš da volim spavati s mokrom kosom na licu. Odmah bi me svu okružio jastucima i pokrivačima, da mi ne bi ta noga slučajno gdje izronila. Ne bi ti palo na pamet da sam te mogla zvati ne da me spasiš nego da uživam u nelagodi koju si si sam namijenio. Ranjene žene te plaše. Ne trebaju one uvijek tebe, nemoj si laskati. Ja bih željela da ostaneš sa mnom, još više zato što ti to ne bi mogao. Gledala bih te kako grizeš donju usnu dok bi mi pokušavao lijepo reći da i ovako već imaš dovoljno problema. Poželjela sam da dođeš i da vidim koliko bi ti vremena trebalo da me pitaš otkud mi to na tako nezgodnom mjestu. A ja ti ne bih odgovorila, baš zato jer bi ti bilo lakše gledati me u oči nego dotaknuti je. Priznati je. Dolila sam novu, vruću vodu u kadu. Kažu da tako modrice brže prolaze. U susjednom stanu Lenny Kravitz je pjevao I wanna fly away.
dan
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.