Mlijeko je zločesto https://blog.dnevnik.hr/fss

ponedjeljak, 13.12.2004.

Osvetnica

Ispružila se na krevetu, odjevena samo u mrežaste čarape koje je dobila od prošlog ljubavnika.Lijeva je pukla, odmah ispod madeža na koljenu.Ne primijeti se, ne bi ih inače sada nosila.Nije mislio da bi ona ikada napravila takvo što.Još uvijek se nije opustio i stajao je iznad nje, naslonjen na ormarić u suprotnom zidu.Uhvatila je jastuk i jednom ga rukom nagužvala ispod sebe.Naslonila se i spustila glavu.Promatrala je bradavice kako se tresuckaju pod naletima srčanih otkucaja.Nervozno se nakašljao.Zar je što htio reći?Uzaludno se opirao.Iz njezine se mreže ne izlazi.Raširila se pred njim.Igrala se njegovom nelagodom.Nazvao je ranije toga dana, pitao može li doći, htio bi razgovarati.Znala je što će reći.Da ne može više tako, da nema razloga opraštati joj stvari za koje je siguran da će opet učiniti.Još je jače izvukla nogu i otkrila se.Znao je gdje je najranjivija.Ništa ne bi boljelo toliko kao kada bi se okrenuo i ostavio je tako, bez riječi.Za sve što mu je napravila, bar mu to može omogućiti.Spustio se na koljena, do samog kraja kreveta i uzeo joj stopala u ruke.Htjela je da ju ponizi, samo tako se mogla ispričati.U ovome se nije snalazila.Uhvatio ju je za obje noge, meko meso listova, i privukao k sebi.Razmaknuo kosu s lica i zagledao se u iscrtano, našminkano lice.Koliko je od nje tu ostalo?Čvrsto je uhvati za bradu i krajem plahte razmrlja to savršenstvo od usnica.Nije ju poljubio, nije se nasmiješio, nije pitao.Vratio je jastuk na mjesto, najmekši dio ostavio njoj.

13.12.2004. u 09:34 • 22 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< prosinac, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Pravila igre

Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.



Kad smo sjeli za stol, karte su već bile podijeljene

Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.


Ljuskave ideje

Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.

Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.

Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.

Bez pera na jeziku

Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.

Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.