Nakon svega, iznenadila ga je nježnost kojom mu je ispirala rane.Očekivao je, gotovo se nadao, da će napraviti nešto čime će otvoriti tek skorene kraste.Noktom, možda čak i slučajno, zagrebati kroz rascvalu kožu.Bila je prepažljiva, preoprezna.Na njezinom je licu tražio strah kojim se hranio prošlih dana.Samo čista bezimena koncentracija.Nije čak ni uživala što ga vidi takvog.Rane poput svojih do sada je viđao samo na ženama.One su bile lijepe.Sanjala je, i u snu je čula glasove.Tišinu između kratkih zamaha njegovih pokreta.Došli su je spaliti jer se nije bojala.A lagala je.Probudila se stojeći na prstima poput dresiranog medvjeda.Publika bi silno uživala u ovom programu.Njezinom tijelu ispod razderane bijele tunike, netaknute kože.Vrijeme je kapalo niz rastopljenu svijeću.Leđa su je boljela dok se naginjala iznad njegove utrobe.Neki životinjski vonj pario se kroz šavove odjeće, željela ju je svu maknuti.Nije ni pokušao govoriti, usne kao da su bile premazane voskom.Prstima je drapao zemlju, tupost je bila gora od boli.Zašto ga skida, zar ne vidi da ga samo odjeća drži u jednom komadu, pitanje se tek počelo stvarati u glavi.Prepustiti se konačno njezinoj volji bilo je jedino i pravo.Komadi koje nije mogla izguliti s njega ostali su visiti u smiješnim krpama.Ni sa cipelama nije mogla ništa.Gotovo se nasmijao dok je smrznutim prstima ispetljavala lišće između vezica.Sada će otići.Dobro je tako.Poželio je već nešto konačno.Bljesnula mu je tijelom pred očima.Preko glave je povukla onaj komad krpe koji je tada prevukao preko nje, dajući joj lažnu nadu.Zatvorio je oči i želio je mrziti.Legla je kraj njega, uz njegovu krv.Izgledali su poput izmorenih ljubavnika.Iscijeđenih i samih.Nade sklupčane u klupko konaca ispod njezine glave.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.