Kada iz svjetla uđeš u mrak, samo mrak i vidiš.Onda se u mraku nešto počne micati i vidiš tijela.I sobe.I tijela kako kroz sobe prolaze.Došla su mi sjećanja iz nekog prošlog života, trenutak ili dva, dovoljno da posrnem.Ja želim.Ludo i nimalo promišljeno, ali s namjerom.Zadovoljiti želju.Ali, ne popuštam odjednom, igram se.Sram?Možda bi mi trebalo malo toga.Stajale su nedaleko od mene.Prvog trenutka nisam primijećivala ili mi nije bilo stalo, ali onda su se svjetla pomakla i dodir koji bi muškarcu promakao kao značajan, ženi poput mene isključio je svijet.Niža je stajala ispred mene, okrenuta leđima.Zamišljala sam kako izgleda sprijeda, lice nije bilo važno.Viša je imala čudan ukus za oblačenje.Ili se to sada zove stil.Dotakla ju je dlanom ispod kose.Protrljala kožu između uha i vrata i onda pomirišala.Svjetla su se prebrzo mijenjala, neki su trenuci zauvijek izgubljeni.Namijenila sam im uloge u svojem filmu, ostala su tijela postala scena.Primakla sam ih bliže, miješanjem uvijek nastaju mirisi koji provociraju.Dale su mi da s njima radim što hoću.Ispreplela sam im ruke i prste uplela u kosu, primakla usne licu i vrškom jezika jedne istraživala onu drugu.Izazivale su me, bile su tako podatne.Žena je uvijek ranjivija u društvu druge žene.Jer samoj sebi želi dokazati da je drugačija od iste.Na izbor su im bile sve razlike, ništa nisam uskraćivala, jedna je ljubila sočno, druga je uvukla prst ispod majice.A na kost od rebra.Nije bila nježna, ali nije bilo uzmaka.Trag na koži izazvao je nuđenje u jedinom pokretu.Nešto poput poraza.Ne volim gledati gubitnike.Okrenula sam se i potražila nova tijela u novim sobama.Nije joj trebalo dugo da dođe za mnom.Čekala je da se okrenem i ispružila šaku ispred sebe.Ponekad ja nisam ja, ali tada sam prihvatila šaku.Prošla istovremeno svojom preko njezine lijeve i pomirišala joj dlan.Da, to je ona koju želim.Papirić iz šake još je u kaputu.
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.